Ako su vrata percepcije bila očišćena, sve će čovjeku izgledati kako doista i jeste, beskonačno. Jer čovjek je sebe zatvorio, sve dok ne progleda kroz uske pukotine  svoje  špilje.  William  Blake  -  THE MARRIAGE OF HEAVEN

 

Poezija Jalaluddin Rumi-ja sufi mistika iz 13. stoljeća je postala popularna u US. Coleman Barks, prevodilac kolekcije Rumijevih radova pita: “Rumi je rekao, “Ja želim izgaranje, izgaranje. . .”Što je to izgaranje? Shams (Rumijev duhovni vodič) je rekao “Ja sam vatra”. Što izgaranje i vatra imaju sa mojim vlastitim prosvijetljenjem?”

Osho:  Ti  si  postavio vrlo opasno pitanje -  zato  jer

gorenje (op. prev. osjećaj izgaranja) nema ništa sa

tvojim prosvjetljenjem. Na putu prosvjetljenja nema

govora o (osjećaju čežnje) izgaranja. Ali zato što si ti u

ljubavi  sa  Mevlana  Jalaluddin  Rumijem.  .  .  Ja  isto

volim tog čovjeka. Ali ti moraš razumjeti da sufizam

još ovisi o pretpostavci o Bogu. I posebno sufizam ima

koncept o Bogu kao ženi. Ljubav je njihov metod - voli

Boga što god je moguće više, totalno. Sada ti voliš

nemoguću pretpostavku, a od tebe se traži totalno. Ti

ćeš osjećati istu vrstu izgaranja, na još jači način, kao

što   to   ljubavnici   osjećaju   u   manjem   stupnju.

 

Ljubavnici osjećaju određeno izgaranje u svojim srcima. Duboku čežnju i želju da se susretnu sa voljenim što stvara izgaranje. Voljenje Boga će u tebi stvoriti vrlo veliku vatru (op.prev. oganj, buktinju). Ti ćeš biti u vatri jer si  izabrao za svoj objekt ljubavi nešto nemoguće. Ti ćeš morati naricati i plakati, i morat ćeš moliti, i postiti, a tvoj um će morati neprekidno ponavljati i sjećati se voljenog. Um ima sposobnost da zamisli bilo što i isto tako ima sposobnost da hipnotizira samog sebe. Nakon dugog ponavljanja  ti  možeš  čak  i  vidjeti  Boga,  na  način kako si ga ti zamišljao. To je sporedni proizvod tvoga uma. To će te učiniti veoma sretnim, ti ćeš plesati sa užitkom. Ja sam bio sa sufijima i ja sam volio te ljude. Ali oni su još jedan korak udaljeni od toga da budu buddha.  Iako  je  njihova  poezija  lijepa  -  ona  takva mora biti, zato jer izvire iz njihove ljubavi - njihovo iskustvo je halucinacija stvorena od njihovog vla- stitog uma. U sufizmu, um je rastegnut do točke da ti postaneš skoro lud za voljenim. Dani odvojenosti od voljenog stvaraju osjećaj izgaranja. Na putu dhyane ili zena, uopće nema izgaranja jer nema pretpostavke o Bogu. I to nije pitanje ljubavi. Čovjek zena je pun ljubavi, ali on nije prakticirao ljubav; to je došlo kao spo-redni proizvod njegovog ostvarenja. On je jednostavno ostvario  svoje  vlastito  buddhastvo. Tu ne-ma pitanja o drugome, o Bogu u nekom raju. On je jednostavno dosegao svoj vlastiti centar života, i bivajući  tu  on  eksplodira  u  ljubavi,  u   samilosti. Njegova ljubav dolazi nakon prosvjetljenja, to nije metod za prosvjetljenje. Ali za sufije, ljubav je metod. Zato što je ljubav metod, to ostaje dio uma. Napor na putu zena jeste ići iznad uma, doseći ne-um, biti potpuno prazan od svih misli, uključujući i (op. prev. misli) ljubavi. Zen je put praznine - nema Boga, nema ljubavi,   ništa   nije   dopušteno;   jednostavno   čisto ništavilo u kojemu i ti isto tako nestaješ. Tako, iako ja volim sufije. . . Ja  ne želim, da Coleman, povrijedi tvoje osjećaje, ali ću sigurno reći da ćeš se ti jednog dana morati promijeniti od sufija ka zenu. Sufiji još žive u imaginaciji; oni nisu spoznali stanje ne-uma. I zato jer nisu spoznali stanje ne-uma, koliko god njihove osobnosti mogle biti lijepe, oni su još samo blizu prosvjetljenja, ali nisu prosvjetljeni. Razlog je jasan: sufizam je ogranak, izdanak islama. To u sebi nosi skoro sve dobre strane islama. Ali islam, judaizam, kršćanstvo - sve je to (op. prev.  temelji se na) pretpostavka. Postojale su samo dvije religije koje nisu   pretpostavke,  buddhizam  i   taoizam.  Zen  je nastao križanjem te dvije religije, a mješanac je uvijek bolji od oba roditelja. To je susret Buddhe i Lao Tse-a; iz ovoga susreta je nastao zen. To nije buddhizam, to nije taoizam; to ima svoju vlastitu individualnost. To u sebi ima sve lijepo što dolazi od Buddhe i sve veliko što dolazi od Lao Tse-a. To je najviši vrhunac kojega je čovjek ikada dosegao. . . - Uživaj u lijepoj Rumijevoj poeziji, uživaj u lijepim sufističkim pričama. Ja sam u njima uživao. Ali te upozoravam, nemoj se u njima izgubiti. One su jednostavno igre uma, strategija samo-hipnoze. Osho

 

Pitanje: Savjetovano nam je da obožavamo stvarnost personificiranu  u  liku  Boga  ili  Savršenog  Čovjeka. Rečeno nam je da ne pokušavamo štovati Apsolut, jer je to preteško za svjesnost usredotočenu u mozgu? Maharaja: Istina je jednostavna i pristupačna svima. Zašto komplicirate? Istina je voljenje i voljeni. Ona uključuje  sve,  prihvaća  sve,  pročišćava  sve.  To  je neistina koja je teška i izvor nevolja. Ona uvijek želi, očekiva, zahtijeva. Budući lažna, ona je prazna, uvijek u potrazi za samopotvrđivanjem i poticanjem. Ona se boji ispitivanja i izbjegava ga. Poistovjećuje se sa bilo kakvom potporom koliko god bila slaba i trenutna.

 

Što god dobije, to gubi i traži još. Dakle, ne vjeruj u svjesno. Ništa što god možeš vidjeti, osjetiti, ili misliti nije onako kako izgleda. Čak i grijeh i vrlina, zasluge i kazna nisu ono što oni izgledaju. Obično su dobro i loše stvar dogovora i običaja i izbjegavaju se ili ih se prihvaća  sa  dobrodošlicom  u  skladu  sa  način-om kako se koriste riječi.

- Pitanje: Da li je vaš dom u Bogu?

Nisargadatta: Voljeti i  obožavati Boga  -  također je

neznanje. Moj je dom iznad svih pojmova, koliko god

bili uzvišeni.

Pitanje:  Ali  Bog  nije  pojam!  To  je  stvarnost  iznad

postojanja.

Nisargadatta: Vi možete koristiti bilo koju riječ koju

volite. Što god ti možeš misliti o tome, ja sam iznad

toga. Kada se odbace sve lažne identifikacije, ono

što  ostane  je  sveobuhvatna ljubav.  Oslobodite se

svih ideja, predstava o sebi, čak i od ideje da ste vi

Bog. Neodređivanje sebe je vrijedno, samozaborav je

isto tako vrijedan.