Draga Irido, možeš li mi, molim te, protumačiti ovaj san?

Sanjala sam sebe kako se sa mojom mamom spuštam zavojitom ulicom, kao serpentina, asfaltirana, vijuga prema dolje...evo, jako slično kao na ovoj slici, samo nije bila šuma, već kao park sa moje lijeve strane, a sa desne strane je bila strmina (nije bilo nikakvog busa ni radnog stroja), gore na tom brijegu je bila bolnica, a ja idem sa mamom, mi pričamo i prema nama dolazi (penje se gore) moj bivši suprug.

Bio je obučen u lijepe nove hlače i novi sako, sivi baloner, košulju, kravatu, nosio je putnu torbu u ruci, izgledao je kao onda kad smo se vjenčali 1984., a ne kao sada kako izgleda i mama mi šapne: „pa kako smo na njega naišle?“, on nam je nešto rekao kao „gdje idete?“, nismo mu odgovorile i samo smo prošle.

Interesantno, danas mu je rođendan, navršio je 64 godine.

Hvala ti puno na tumačenju i želim ti ugodno poslijepodne

Shadow