Rađanje radosti života

 

Grobovi u bezglasje uronjeni

crnim tajnama prekriveni

uspavljuju ranjene uspomene… 

Potoci klokoću u koritima

Dunav u dubinama tijela utišava.

Jedna žena kleči na grobu

s križem u rukama

sluša plač majki, trpi njihovu bol.

Neka noć što brže teče

neka zora što ranije svane.

 

Padaju okovi duše

kao nebeske krijesnice,

mjesečevo srebro osvjetljava misli

spremne da dozovu ljubav

u prazninu, u tišinu na osamu.

Klokoću potoci u koritima

Vuka se u dubine Dunava ulijeva.

Ljubav puni uljem svjetiljku

pred vratima razrušenog doma

osluškuje glasove novoga života.

Uraslo korijenje iz dubina

doziva novo rađanje.

Neka noć što brže teče

neka zora što ranije svane.

 

Iz patnje i iz živih rana

rađa se radost života.

                                                              Ankica Bistrović

Objavljeno na stranici braniteljice Domovinskog rata RH, 16.11.2020. osvojeno treće mjesto