Ja ne posjedujem individualnost. Nisam se ostvario kao  osoba.  Što  god  da  se  desi,  manifestacija  je svijesti. Ljudi me poistovjećuju sa vlastitim konce- ptima a oni rade sve što im ti koncepti govore. To je samo svjesnost koja se manifestira, ništa drugo. Ko priča, ko hoda, ko sjedi? Ovo su izrazi tog hemijskog "Ja sam." Jeste li vi ta kemija? Govorite o raju i paklu, ovom Mahatmi ili onom, ali što je sa vama? Ko ste vi? U meditaciji neko ima mnogo vizija. Te su vizije u tom kemijskom, u polju svjesnosti, zar ne? Sve su ove pojave vezane za tu urođenu kemiju. Vi niste to "Ja sam."!

Duhovnost ne bi trebalo da se izučava; to je znanje koje se stiče slušanjem. Kada onaj koji sluša čuje i prihvati to što   čuje, nešto klikne u njemu. To "Ja jesam." je različitost; to je izraz dualnosti.

Nisargadatta Maharaj

 

Putovanje prema Bogu je putovanje duboko u podsvjesno  gdje  je  Bog  skriven  iznad  svakog  kipa, slike i misli. Bede Griffiths 1906-1993 svećenik- benediktinac

 

Bog, stvoritelj svijeta i svega što je u njemu, On koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenim rukom niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi trebao nešto On koji svima daje životni dah i sve ostalo. . . Budući da potječemo od Boga, ne smijemo držati da je božanstvo slično zlatnoj, srebrnoj ni kamenoj stvari - tvorevini ljudskog umijeća i mašte. Djela Apostolska 17, 24-29 - Sv. Pavao

Tko  god  pravi  kipove,  ništavan  je,  i  dragocjenosti

njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne

vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. Tko

pravi Boga i lijeva kip da od toga koristi ne očekuje?

Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači

njihovi više od bilo koga. Nek’ se saberu svi i pojave:

prepast će se i postidjeti odjednom...

Izaija 44, 9-20 BIBLIJA

 

U  želji  da  proniknemo  u  Božju  tajnu,  Božansko procjenjujemo vrijednostima naših misli. To nije po sebi krivo, međutim to znači vjerovati u Boga misli, a ne u Boga zbilje.Tako Bog postaje sluga našim krhkim, neuhvatljivim, letećim i nasilnim mislima, baš kao što je i naše najbolje mišljenje krhko i neuhvatljivo. Potrebno je pažljivo preispitati ljudsko razmišljanje o Bogu. Misli o Bogu izrezane su iz iste tkanine iz koje su izrezani i glineni idoli poganskih klanjanja. Idol je projekcija  otuđene  ljudske  slabosti  u  materijalnom obliku. A misli o Bogu, u mjeri u kojoj ih obožavamo, misaoni su idoli skrojeni od  misaonoga tkiva. Idoli, bez obzira jesu li glineni ili misaoni, ne kazuju ništa o Bogu. Oni odražavaju iskustvo koje imamo o samima sebi. Ako Boga zamišljamo kao strogog suca, pokazat ćemo sliku o sebi kao neodgovornom djetetu. Ako Boga zamišljamo kao milosrdnog i suosjećajnog oca koji prašta, zamišljat ćemo se temeljno nemoralnima, grešnima    i    slabima.    Ako    Boga    zamišljamo    kao ljubavnika koji bezuvjetno ljubi, vidjet ćemo sebe kao nevrijedne ljubavi i bezvrijedne. Misli o Bogu samo su projekcije  poput  naših  slabosti  koje  smo  iskusili, izvrnute  naopačke  ili  možda  zaodjevene  u  ljepše ruho, ali jednako tako naše slabosti. Mišljenje ne otkriva Boga: ono otkriva ljudsko mišljenje. Ono je po sebi lijepo. Ali mišljenje nije Bog, a bila bi idolatrija misliti da jest. U najboljem slučaju - najveći domet mišljenja je da otvara vrata Bogu, Posljednjoj Zbilji. . . . - . . . Poslušajmo riječ svetoga Tome Akvinskoga: Kada se približimo Bogu na način uklanjanja prepreka, najprije mu odričemo tjelesnost; zatim čak intelektualnost kakvu nalazimo u stvorenjima, poput dobrote i mudrosti te tako u našem razumu preostaje samo da on jest i ništa više. To uzrokuje određenu zbunjenost glede njegova postojanja.   Konačno, odričemo čak i to njegovo bivanje u stvorenjima, te on tako ostaje u tami neznanja, a mi smo, prema Dioniziju, u tom neznanju, kakvo dolikuje putniku, najbolje povezani s Bogom: To je tama u kojoj kako se kaže, stanuje Bog. Sveti Toma upućivao je, naravno, na Pseudo Dionizija, nepoznatog učitelja apofatske duhovnosti (4) koji je živio u petom ili šestom stoljeću a čiji su spisi temelj kršćanske mistike (mistcizma). Nakon što je potvrdio i objasnio Božju prirodu u Božanskim imenima, na- stavlja svoj nauk sa svojom Mističnom teologijom. U njoj negira sve moguće tvrdnje o Božanskom: Uzrok svega jest iznad svega. Nije nepostojeći, nije beživotan,  nije  bezuman.  Nije  materijalno  tijelo  i stoga nema oblik, formu, kvalitetu, kvantitetu ili težinu. Ne nalazi se na nekom mjestu i ne može ga se vidjeti ni dodirnuti.

Nezamjetljiv je i nespoznatljiv. Ne podliježe neredu,

ni  nemiru, ne  obuzimaju ga  zemaljske strasti.  Nije

bespomoćan ni podložan osjetilnim podražajima. Ne

može ga  se  lišiti života. Ne podliježe promjenama,

urušavanju, podjeli, gubitku, plimi, oseki i ničem što

se osjetilima može dohvatiti. Ništa se od svega toga

ne može o njemu identificirati niti mu se pripisati. . .

Nije duša ili um, ne posjeduje maštu, uvjerenje, govor

 

ili razumijevanje. Nije neki svoj govor ili svoje razu- mjevanje. O njemu se ne može govoriti i ne može ga se razumom obuhvatiti. Nije broj ni red, nije veličina niti malenost, jednakost ili nejednakost, sličnost ili različitost. Nije nepokretan, pokretan niti miran. Ne posjeduje  moć, nije  moć  niti  svjetlo.  Ne  živi  i  nije život. Nije substanca, vječnost ili vrijeme. Ne može se spoznati razumom jer nije ni znanje ni istina. Nije kraljevstvo. Nije mudrost. Nije jedan niti jednina, nije božanstvo ni dobrota. Nije duh u smislu kako razumijemo taj pojam. Nije sinovstvo ili očinstvo i nije ništa što je nama ili bilo kome drugome biću pozna- to.  Ne  potpada  pod  predikat  nebića,  a  ni  bića. Poznata bića ga ne poznaju takvog kakav jest, a ni on njih ne poznaje kakva jesu. Ne postoje riječi za nj, a ni znanje o njemu. Tama i svjetlo, greška i istina nijedno od toga. Iznad je tvrdnje i poricanja. Mi tvrdimo i poričemo sve što mu se pripisuje ali nikad o njemu, jer on je iznad svake tvrdnje budući da on jest savršen i  jedinstven uzrok svega postojećeg i po svojoj nad- moćnoj jednostavnoj i apsolutnoj naravi oslobođenoj svakog ograničenja, iznad je svakog ograničenja i svakog poricanja. (5) Prava je istina prema Pseudo Dioniziju u tome da Bog nije samo poricanje svih tvrdnji što se mogu pripisati božanskome, već je on također poricanje svakog poricanja. . . . Sveti Ivan od Križa savršeno opisuje to iskustvo. Nakon kontem- plativnog iskustva koje je nadišlo sve njegove sposobnosti, napisao je ovu pjesmu:

 

Uđoh u nepoznato, pa ipak kad spazih sebe

Ne znajući gdje sam, uvidjeh velike istine:

Što osjećah, izreći ne mogu jer bijah u neznanju.

To savršeno znanje bijaše mir i svetost

zastalo u nepomičnosti duboke

samoće: To bijaše nešto tako tajnovito te zanijemih.

 

Posve obuzet, prožet, utonuo,

moj duh, bez osjeta, u neshvaćanju,

spozna neko shvaćanje.

Kad istinski stigneš, napuštaš sebe;

sve što si znao sada je ništa,

tvoje znanje uvis leti, a ti ostaješ u neznanju.

Što više letiš, manje shvaćaš, jer oblak je taman

što tminu obasja: tko god spozna ovo

zasvagda u neznanju osta.

Znanje - po neznanju nadasve je moćno moćnije od svih rasprava mudraca,

jer njihovo znanje ne doseže znanje - po neznanju. To najviše znanje nadvisuje sve visine

nedokučivo je svakom znanju: onaj tko sobom ovlada, znanjem po neznanju, uvijek će nadvisivati.

I ako želiš čuti: to najviše znanje leži u najdičnijoj

Božjoj  biti:  njegove  milosti  je  čin,da  pušta  te  u neshvaćanju iznad svakog znanja.

ČUJ     PUSTINJU     –    Tajne     duhovnog     sazrijevanja pustinjskih Očeva i Majki, (ranih kršćana)

 

S ovog stajališta ne bismo trebali imati poteškoća u shvaćanju nekih pradavnih zapisa. Dhamma-pada, zbirka Buddhi-nih izreka, počinje ovako: "Sve što jesmo rezultat je onoga što smo mislili.

 

Utemeljeno je na našim mislima; stvoreno je od naših misli". Zapravo, to je ista tvrdnja kojom počinje i Evanđelje po Ivanu: "U početku bijaše Riječ, i riječ bijaše kod Boga - Riječ bijaše Bog. . . Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo". Mislima  ili  mentalnim  riječima  razlikujemo  ili "radimo" stvari. Bez misli, nema ni "stvari"; postoji tek    nedefinirana    stvarnost.    Ako    ste    pjesnički raspoloženi, ovu nedefiniranu stvarnost možete usporediti s Ocem, jer je ona izvorište ili osnova "stvari". Tada misao možete nazvati Sinom "koji je od iste supstancije kao i Otac" - Sin "po kojem je sve postalo", Sin koji mora biti razapet želimo li ugledati Oca, jednako kao što u stvarnost moramo gledati bez riječi, da bismo je vidjeli onakvom kakva jest. Potom Sin uskrsava od mrtvih i vraća se na nebo kao što mi, nalik tome, kad jednom sagledamo stvarnost onakvom kakva jest, postajemo slobodni koristiti se mislima, ne dopuštajući im da nas zavaraju. Misao se "vraća u nebo" u smislu da je sad prepoznajemo kao dio stvarnosti, a ne kao nešto što se nalazi izvan nje. Inače možemo se koristiti negativnim, metafizičkim jezikom kad se govori o ovoj nedefiniranoj stvarnosti. Ona je beskonačna, a ne konačna. Ona je vječna, uvijek prisutna, a ne prošlost i budućnost, ne tek dogovor o misli i vremenu. Ona je neizmjenjiva jer je ideja  promjene  samo  druga  riječ,  druga  definicija, koju je stvarnost nazvala nadilaženjem promjene. . . .

. . Metafizički jezik negativan je zato jer nastoji reći da riječi i ideje ne objašnjavaju stvarnost.

Alan Watts - diplomirao je teologiju. Napušta crkvu,

najpoznatiji tumač zen-buddhizma i kineske i indijske

filozofije.

 

Nijedna  naša  misao  ne  može  obuhvatiti  Boga,  ni jedan ga jezik ne može definirati. Naši osjeti ne mogu pojmiti ono što je bestjelesno, nevidljivo i bez oblika; ono što je vječno ne može biti izmjereno kratkim mjerilom vremena; Bog je, dakle, neizreciv. Istina, nekima  koji  su  izabrani  Bog  može  prenijeti sposobnost da se uzdignu iznad prirodnih stvari, kako bi osjetili koju zraku najvišeg savršenstva -ali ti izabrani ne mogu pronaći riječi, kojima bi na tu nematerijalnu viziju, koja ih je navela da uzdrhte, mogli  prevesti  na  jezik  svijeta.  Oni  ljudima  mogu obja-sniti sekundarne uzroke stvara-nja, koji prolaze pred njihovim očima kao slike univerzalnog života, ali prvi uzrok ostaje zakriven velom i do njega možemo doći tek onda kad prođemo kroz vrata smrti.

Hermes Trismegistos 7000 godina prije Krista

 

Prošlost i budućnost kriju Boga od našega oka; i jedno i drugo sagori ognjem. Jalaludin Rumi

 

Vrijeme je ono što ne dopušta svjetlosti da nas dotakne. Od vremena nema veće prepreke do Boga. Meister Eckhart