ČETIRI JAHAČA APOKALIPSE

Bilo je jutro, lijep dan između 10 i 11 sati. Išao sam u samoposlugu da kupim spenzu. Interesantno da u to vrijeme nije bilo nikoga na putu ispod zgrade. Ubrzo sam osjetio da mi iza leđa idu četiri mladića od 17-18 godina gegajući se u hodu kao što idu frajeri. Malo sam se tome nasmijao i odmah zatim čuh glas iz srca: Ja to znam, ja to mogu. Momci su me zaobišli s lijeve strane  i  ja  sam  okrenuo glavu da  ih  vidim.  Vidjeh četiri čista kostura, vidjelo se da su mladi momci, jer su kosti bile zdrave i bijele u stvari mladenačke kosti. Vidio sam zdjelice i kako rade bedrene kosti i koljena i stopala. Na glavu i vrat nisam obraćao pažnju, ali sam čuo kako idu, jer su kosti škripale i čulo se klepetanje kostiju. Jednostavno nisu se na mene obazirali, jer su jednostavno žureći prošli sa moje lijeve strane, klepečuči i tandrljajući kostima. Lijepo se čula škripa kostiju. Cijelo vrijeme od početka do kraja vizije, sva četvorica su govorila skoro u isti glas i sve je izgledalo kao mrmljanje i žuborenje potoka.