Noć je i ni malo lijepa nije...
mrak i neprozirnost vani i u meni...
brojim besane sate,
brojim male otkucaje srca,
svaki tihi uzdah ,
svaki nečujni izdisaj...
sekunde su godine...
u oku mi suza igra, ne dam joj da padne...
treptajima je bodrim da ostane tamo gdje joj je mjesto...
neka mi svojim padom ne ruši snove...
neka izdrži hod po tankoj niti trepavica,
jer onda ,možda i ja izdržim ovu tamu...
navikla sam na hod bez svjetla...više ne tapkam ka slijepac...
hrabro koračam i smijem se sebi...
da li ovim vojničkim korakom plašim smrt?
da li je danas dalje od njega ili me tama vara kao bezbroj puta do sad?
Ne obraćaj pažnju, gazi dalje, šapuće glasić u meni...
još malo i novi je dan...
jedan dan više...
jedna mala pobjeda...

Auroraisa