IZBJEGAVAJUĆA PRIVRŽENOST
- AVOIDANT ATTACHMENT

Kada vam osoba daje iskrenu pažnju i naklonost ali na svaki pokušaj dublje povezanosti se od vas udaljava i distancira, psihologija to imenuje - izbjegavajućom privrženošću.
Iako ovaj obrazac može izazvati bol u vašem srcu ipak realno gledano on nije za osudu jer radi se o traumi i rani koja je nanesena u najranijem periodu djetinjstva kada smo trebali biti voljeni, maženi i zaštićeni ali iz nekog razloga naši roditelji to nisu mogli (znali) učiniti.
Stoga ovo je fenomen koji trebamo razumjeti dubinski jer osoba sa ovim obrascem je gladna bliskosti, a istovremeno se jako boji svakog oblika dublje intime i ako se vi vežete za takvu osobu a ne razumijete i ne osvijestite, zašto se tako ponaša, taj odnos će stvarati bol i konfuziju u vašem životu tj. veliko uznemirenje.
Dok odnos ostaje lagan, ''siguran'' ili površan, osoba sa ovim obrascem vam daje pažnju, toplinu i naklonost, ali čim osjeti da odnos postaje stvaran i emocionalno dublji, aktivira se njen strah — od vezivanja, gubitka kontrole, povrede ili odbacivanja — i tada se on ili ona iznenada povlači.
Jung ovo zove unutarnji konflikt. Fenomen gdje jedan dio psihe želi ljubav, a drugi je doživljava kao opasnost.
Osobe sa ovim obrascem često djeluju vrlo toplo a zatim bez objašnjenja vrlo hladno, oni vas puste vrlo blizu a kada vi prirodno želite još bliskosti naglo se udalje. Normalno je da se u zdravoj vezi intenzitet bliskosti povećava ali iznenadnim udaljavanjem oni to ne dopuštaju. Razlog nije u tome što su ''pokvareni'' ili ''manipulativni'' ili ''patološki lažu'', ''ili nešto kriju'', razlog je uglavnom trauma, (strah od bliskosti, rana privrženosti i sl.) koju su proživjeli i strah da će biti povrijeđeni ako se potpuno prepuste ili predaju u bilo kojem odnosu. Oni nemaju kapacitet zadržati bliskost bez aktiviranja straha i to je cijela poanta ove priče. Dijete koje je trebalo biti zaštićeno i voljeno nije to dobilo i ostao je duboki psihološki trag koji kasnije oblikuje ponašanje u odrasloj dobi.
Nije nemoguće da ovakva veza uspije ali osoba stvarno mora biti potpuno iskrena prema sebi i da (u radu sa kvalitetnim terapeutom) osvijesti te skrivene mehanizme ponašanja. Ako to osoba ne može, ili ne želi za vas emotivna sigurnost i stabilnost u takvoj vezi postaje iznimno teška.
Prirodna je tendencija u svakom zdravom odnosu da ako dajemo ljubav, pažnju, bliskost i nježnost prirodno očekujemo i da nam istom mjerom bude uzvraćeno ali osobe sa obrascem izbjegavajuće privrženosti, imaju problem sa tim. Na dubljoj razini zaleđene su strahom i ne mogu se prepustiti. To je kao da pokušavate ostvariti toplinski (ljubavni) odnos sa kockom leda, što joj više prilaziš ona više nestaje (udaljava se) i odnos na kraju postaje nemoguć, jer za kvalitetni odnos mora postojati duboko povjerenje i ljubav na nivou duše a ne samo intelekta, emocije ili fizičke privlačnosti.
Duša ima kapacitet da učini dubokom svaku vezu kao i da oslobodi energiju koja nas iscjeljuje ali duša se ne može potpuno ispoljiti sve dok je psiha ranjena. Zato kod ovakvih fenomena rad sa psihologom i duhovnim mentorom može se kombinirati zajedno za bolje rezultate. Psiholog nam pomaže da saniramo i razumijemo povredu a duhovni mentor uči nas kako da propuštamo i aktiviramo iscjeljujće tokove duhovne energije, kroz odnos sa Izvorom/Tvorcem. – Goran Banić

Goran Banic