„Animus potiče usamljenost kod žena, dok Anima muškarce bezglavo gura u veze i zbunjenost koja ih prati. Glad je također tipična pojava. Ženi je potreban život, odnosi s ljudima i sudjelovanje u smislenim aktivnostima. Dio njezine gladi dolazi od svijesti o uspavanim, neiskorištenim sposobnostima. Animus doprinosi njezinom nemiru tako da nikada nije zadovoljena; uvijek se mora učiniti više za ženu koju opsjeda Animus. Ne shvaćajući da je problem unutarnji, takve žene pretpostavljaju da će njihova glad za životom biti zadovoljena ako samo mogu više raditi, trošiti više novca i okružiti se s više prijatelja.“
- Marie-Louise Von Franz, „Tumačenje bajki“

Muškarac pod jakim utjecajem Animea sklon je preljubu, ne može se kontrolirati i ima potpunu kontrolu nad njim. Obično žena koja se zaljubi u takvog muškarca živi u projekciji Animusa jer ne može razviti prave veze, pa na nesvjestan način pokušava obrambenim sustavom reći da je voljela, ali nije imala sreće.
Žena pod snažnim utjecajem Animusa je lovac na žene, veza je privlačna dok traje drama. Kada se treba spustiti u emocije i nježnost kada se veza smiri, ona to ne može jer ne prihvaća Animu, zato bira muškarca s nestabilnom i nesvjesnom Animom kako bi mogla živjeti svoju projekciju.
Za one koji nemaju dar Erosa i socijalnih vještina, Animus postaje demonski, okreću se osudama, kritici i potpuno nerealnoj slici svijeta koja se čini racionalnom, ali zapravo nije. Kao što filozofija kaže: Nema prava i zakona, postoji samo moć moćnika u našem slučaju Animusa.
Takva žena ili muškarac bit će opsjednuti duhom sudova Animusa, odnosno medija i države. Prava briga o vlastitom životu je odsutna jer se radi o nesvjesnom Animusu ili pokretanju vlastite volje i smisla vlastitog života. Integrirani Animus daje stvarne odnose i ispunjenje u onome što se voli. Neostvareni Animus sjedi u udobnosti doma, ne miče se osim ako mu se kaže, Animus na sudovima izgovara fraze jednog ili drugog stava, djelujući u skladu s poznatim moralom i društvenom brigom Animusa. Ostvareni Animusi su ljudi koji znaju s čime se suočavaju kao unutarnjim određenjem duše i žive u odnosu u kojem razgovaraju s partnerom o svojim projekcijama i znaju da je odnos proces koji nikada ne završava. Anima kao nositelj duše u odnosu uči uz pomoć razlučivanja ili Animusa kako razjasniti ambivalentne emocije. Ne odustajući od te ambivalentnosti i stalnim pokušajem razjašnjenja, sve se više otvaramo partneru i sebi, odnosno lakoći postojanja samoprihvaćanja.

Nikola Žuvela