Riblja tehnologija za energetski spas svijeta
Piše: Nenad Jarić-Dauenhauer
| Michael Bernitsas i njegov prototip |
Michael Bernitsas, inženjer sa Sveučilišta Michigan, konstruirao je uređaj za proizvodnju čiste energije koji koristi vibracije u morskoj vodi na način koji je vrlo sličan tehnici plivanja kojom se koriste ribe.
Turbina se zove VIVACE, a prvi je uređaj koji može uspješno koristiti energiju većine voda u svijetu jer funkcionira u strujama sporijim od dva čvora (3,7 km na sat). Većina struja na Zemlji sporija je od tri čvora. Vodene turbine i mlinovi za djelotvoran rad trebaju struje brzine od najmanje 5 do 6 čvorova. Njegovo djelovanje ne ovisi o valovima, plimama, turbinama i branama, već se temelji na vibracijama izazvanim kovitlacima koje u vodi stvaraju cilindrični objekti. Ti vrtlozi potiskuju objekte gore, dolje, lijevo i desno, okomito na smjer kretanja struje. Ova kinetička energija može se potom pretvoriti u električnu energiju. Radi se o istoj energiji koja u prirodi često ima razornu moć. Te vibracije izazvale su primjerice urušavanje mosta Tacoma Narrows u Washingtonu 1940. godine, a također redovito oštećuju dokove, naftne platforme i zgrade uz obalu.
Stručnjaci već godinama znaju da ribe koriste energiju vibracija vode. „One savijaju svoja tijela na takav način da klize između vrtloga koje stvaraju ribe ispred njih. Sama snaga njihovih tijela inače ih ne bi mogla gurati kroz vodu tolikom brzinom“, objasnio je Bernitsas.
VIVACE kopira ovu tehnologiju. Sama nazočnost cilindra u struji vode stvara vrtloge iznad i ispod njega. Oni potiskuju cilindar prema gore i dolje stvarajući mehaničku energiju. Već nekoliko takvih cilindara moglo bi biti dovoljno za opskrbljivanje svjetionika ili broda električnom energijom. Postrojba konvertera VIVACE dimenzija trkačke staze visine dvokatnice mogla bi opskrbljivati strujom 100.000 kućanstava. Mogla bi se smjestiti na dno rijeke ili u neku morsku struju i bila bi nevidljiva. Budući da bi oscilacije VIVACE-a bile spore procjenjuje se da ne bi štetile morskom životu poput brana ili vodenih turbina. Cijena proizvodnje ove energije bila bi 0,3 kune po kilovat satu. Nuklearna energija stoji 0,25 kuna, a solarna između 0,88 i 2,64 kn, ovisno o lokaciji.
„Potrebe svijeta za energijom neće se zadovoljiti samo jednom metodom. Kada bismo iskoristili samo 0,1 posto energije oceana mogli bismo zadovoljiti potrebe 15 milijardi ljudi“, objasnio je Bernitsas.
Pilot projekt trebao bi biti u funkciji kroz 18 mjeseci.
Turbina se zove VIVACE, a prvi je uređaj koji može uspješno koristiti energiju većine voda u svijetu jer funkcionira u strujama sporijim od dva čvora (3,7 km na sat). Većina struja na Zemlji sporija je od tri čvora. Vodene turbine i mlinovi za djelotvoran rad trebaju struje brzine od najmanje 5 do 6 čvorova. Njegovo djelovanje ne ovisi o valovima, plimama, turbinama i branama, već se temelji na vibracijama izazvanim kovitlacima koje u vodi stvaraju cilindrični objekti. Ti vrtlozi potiskuju objekte gore, dolje, lijevo i desno, okomito na smjer kretanja struje. Ova kinetička energija može se potom pretvoriti u električnu energiju. Radi se o istoj energiji koja u prirodi često ima razornu moć. Te vibracije izazvale su primjerice urušavanje mosta Tacoma Narrows u Washingtonu 1940. godine, a također redovito oštećuju dokove, naftne platforme i zgrade uz obalu.
Stručnjaci već godinama znaju da ribe koriste energiju vibracija vode. „One savijaju svoja tijela na takav način da klize između vrtloga koje stvaraju ribe ispred njih. Sama snaga njihovih tijela inače ih ne bi mogla gurati kroz vodu tolikom brzinom“, objasnio je Bernitsas.
VIVACE kopira ovu tehnologiju. Sama nazočnost cilindra u struji vode stvara vrtloge iznad i ispod njega. Oni potiskuju cilindar prema gore i dolje stvarajući mehaničku energiju. Već nekoliko takvih cilindara moglo bi biti dovoljno za opskrbljivanje svjetionika ili broda električnom energijom. Postrojba konvertera VIVACE dimenzija trkačke staze visine dvokatnice mogla bi opskrbljivati strujom 100.000 kućanstava. Mogla bi se smjestiti na dno rijeke ili u neku morsku struju i bila bi nevidljiva. Budući da bi oscilacije VIVACE-a bile spore procjenjuje se da ne bi štetile morskom životu poput brana ili vodenih turbina. Cijena proizvodnje ove energije bila bi 0,3 kune po kilovat satu. Nuklearna energija stoji 0,25 kuna, a solarna između 0,88 i 2,64 kn, ovisno o lokaciji.
„Potrebe svijeta za energijom neće se zadovoljiti samo jednom metodom. Kada bismo iskoristili samo 0,1 posto energije oceana mogli bismo zadovoljiti potrebe 15 milijardi ljudi“, objasnio je Bernitsas.
Pilot projekt trebao bi biti u funkciji kroz 18 mjeseci.
bglavac
edin.kecanovic
