Da li je Bog usamljen? Um, Tijelo i Duh – Tri modaliteta Jednog

Datum objave: 30.09.2025

Um, tijelo i duh nisu tri odvojene cjeline, već tri neraskidiva modaliteta jedne te iste temeljne stvarnosti. Duboko razumijevanje ovog jedinstva mijenja naš pogled na Boga, na svijet i, najvažnije, na nas same.

Samosvijest kao Izvor LjubaviU mističnom iskustvu, potaknut pitanjem „Da li je Bog usamljen” (jer on je Jedan i nema Drugog), ukazala mi se slika: Bog – Otac – da bi postao svjestan samoga sebe, projicira se izvan samoga sebe kao Sin - Tijelo. Kada zatim usmjeri te “vanjske oči” na sebe, u tom činu samoprepoznavanja toliko se silno obraduje, poput mačića koji vidi vlastiti odraz u ogledalu.

To nije jedno jedino prepoznavanje, već beskonačni niz trajnog samootkrivanja. Time je Božja radost vječna.

Kao što se Bog spoznaje kroz projekciju, tako na mikro razini, kada naš um postane svjestan samoga sebe, rađa se ljubav prema sebi. To je ugrađeni mehanizam. U iole zdravoj psihi, naše vlastito postojanje ne izaziva tugu, već radost. Spoznaja i ljubav nisu dvije odvojene pojave, već dva aspekta istog čina.

Kao što u kršćanskom simbolizmu Otac rađa Sina, a iz njihove zajednice izvire Duh Sveti - Ljubav - tako i u nama samospoznaja rađa unutarnju radost i smisao.

Kršćanski simbolizam: Jedno kroz Trojstvo

Ovu dinamiku možemo sagledati kroz moćnu kršćansku sliku Trojstva:

• Um (Otac): Izvor, čista svijest i subjekt. To je početak svake misli, namjere i kreacije.
• Tijelo (Sin): Utjelovljeni izraz u fizičkom svijetu. To je objekt, instrument koji doživljava i kroz koji se ideje manifestiraju. Poput Krista na križu, ono je simbol trodimenzionalnog ljudskog iskustva s njegovim radostima i patnjama.
• Duh (Duh Sveti): Živa veza između uma i tijela. To je sam proces spoznaje, radost koja proizlazi iz tog odnosa i jedinstvo koje sve obuhvaća.

Bez uma, tijelo bi bilo bez smjera; bez tijela, um bi bio bez iskustva. A bez duha – te životodavne veze – oni bi bili odvojeni, poput lutaka bez životne iskre.

Šira perspektiva: Duša i Duh

Da bismo produbili ovo razumijevanje, možemo se osvrnuti i na mudrost istočnjačkih filozofija, koje nude srodne koncepte:

• Duša (Paramatman – ‘viši ja’ ): Može se shvatiti kao lokalizirani vid svijesti u srcu svakog bića. Ona je individualni izraz života koji oživljava i um i tijelo, dajući nam osjećaj "ja".
• Duh (Parabrahman – ‘apsolutni duh’ ): To je univerzalni, beskonačni i bezoblični Vid Boga. Apsolut koji povezuje sve pojedinačne duše u jednu cjelinu. On je izvor iz kojega sve proizlazi i kojemu se sve vraća.

Bez Duha, duše ne bi bile svjesne jedna druge.

 

Ogledalo svijeta: Kako naša unutarnja slika oblikuje stvarnost?

Shvaćanje unutarnje povezanosti mijenja naš pogled na stvarnost. Vanjski svijet više nije samo čvrsta, neovisna stvarnost, već ogledalo naših unutarnjih uvjerenja. Ne vjerujemo samo u ono što vidimo – nego često vidimo ono u što već vjerujemo.

Što više podižemo svijest i energiju, to više naš život odražava unutarnju harmoniju. Privlačimo događaje i ljude koji rezoniraju s našim stanjem. Naša osobna transformacija širi se poput vala – djelujući na zajedničko polje svijesti.

Možemo reći: svijet nas promatra našim vlastitim očima. A taj pogled je pak direktno vezan na način na koji su nas „gledali” naši roditelji, jer u mladoj dobi naši roditelji su naš Bog. Distanciranost naših roditelja, nesposobnost da nam pruže ono što smo žarko željeli, oblikovat će u dobroj mjeri naše shvaćanje Boga u kasnijoj dobi. Bog bi tako za nas mogao biti nešto nepostojeće, odsutno ili nedostižno.

Mogli bismo provesti ostatak života u razbijanju tog „prokletstva”. Zamislite samo koji teret prebacujemo na naše partnere i dalje na svoju djecu, samo zato jer kao djeca nismo primili bezuvjetnu ljubav i jer u odrasloj dobi i dalje nemamo dovoljno zrelosti, odgovornosti niti sposobnosti voljeti sebe.

No, zato imamo protokole, metode, tehnike.... ne pišem vam ovo valjda bez ikakve svrhe?
 

Univerzalni princip: Trojstvo u različitim tradicijama

Krist kaže: “Gdje su dvojica, tu sam i ja.” Smisao te rečenice osjetio sam dok sam s prijateljem Robijem svirao šamanske bubnjeve.

Da bi se energija u krugu pokrenula i tekla, potrebna su minimalno tri sudionika. Kada bismo bili samo nas dvojica, treću ulogu znao je spontano preuzeti netko ili nešto izvan nas – tako su nam se „na astralu” znala pridružiti bodhisatvična božanstva, sibirski šamani i u jednom pomalo nadnaravnom slučaju (kao da ovo navedeno već nije dovoljno nadnaravno) - jedna moja paralelna inkarnacija.

No, drugim riječima, nama se pridružio Krist, prepoznajući našu namjeru da slavimo Oca.

Sličan princip susrećemo i u yogi: ida, pingala i šušumna – lijevi, desni i središnji energetski kanal. Kada su ida i pingala pročišćeni i protočni, šušumna se spontano pokreće.

Paralela postoji i u brainwave glazbi: tonovi različitih frekvencija puštaju se odvojeno u lijevi i desni kanal, a mozak nakon kratkog vremena počinje percipirati „treći” ton – razliku između dvaju frekvencija. Taj treći, virtualni ton podsjeća me na šušumnu.

Sličnu strukturu nalazimo i u Stolovima Chartresa: kontemplacija na geometrijske uzorke raspoređene u dva stupca postupno vodi prema percepciji „trećeg”, virtualnog stupca. Prva dva stupca simboliziraju idu i pingalu, dok treći predstavlja šušumnu – most prema višem sloju svijesti.

O istom obrascu govori i Kinslow kroz ideju triangulacije: kada pažnju istodobno usmjerimo na dvije točke, spontano se otvara percepcija „trećeg” – onoga što se nalazi između njih, nove dimenzije svjesnosti.

Svi ovi primjeri, iz različitih područja, govore o istom univerzalnom principu: stvaranju jedinstva iz dualnosti.

Zaključak: Povratak Jednome

Na kraju, sve se svodi na jednostavnu, a duboku istinu: postoji samo Jedno. To Jedno se doživljava kroz triju modaliteta našeg postojanja: kao um, tijelo i duh – ili, simbolički, kao Otac, Sin i Duh Sveti. A u spoznaji tog jedinstva, rađa se istinska ljubav, trajna radost i život u njegovom najbogatijem izričaju.

Na pitanje: 'Da li je Bog usamljen?' odgovor je – ne. I ne samo to, on je u svakom trenutku s nama, kroz nas, dok u sebi otkrivamo radost vlastitog postojanja. Jer, na kraju krajeva, ta radost i jesmo mi sami.

Autor: Daniel Postružin

https://indigo-svijet.hr/