Solidarnost je, potreba i nužda, lozinka koja će biti sigurno aktualna u ovom stoljeću.

„Ako se stvori jedna predrasuda,ona  zahvata jednu potpuno heterogenu grupu ljudi, čiji je jedini zajednički nazivnik sama predrasuda“/Alberto Manguel/

Xenofobija je strah od stranaca, strah od stranoga, je biološki fenomen koji se javlja već kod djeteta, strah osmog mjeseca, otudjenje, strah poznat u humanoj biologiji, ali se kod odraslih može modificirati obrazovanjem,iako je genetski ugradjen u čovjeka i teško se može potpuno iskorijeniti.

Etnocentrizam se uopće može tretirati kao konstituirajuća oznaka jednog društva, koja spada u katalog pripadnosti društvu, oznaka kojom se pripadnici legitimiraju kao članovi tog društva i u osnovi ne mora biti negativan.

Rasizam je uopćeno i odredjeno vrednovanje stvarnih i fiktivnih razlika kao prednost za optužitelja i nedostatak za žrtvu, pri čemu se zapravo brane stećene ili željene privilegije.

Heterofobija, strah od različitosti,  kojom se ocjenjuju i istiću negativnosti tj.stigmatizira se strano i drugačije, a istiće svoje i isto.

Odnosi sa strancima nije problem stranaca nego je to konflikt svjesti u nama samima, radi se o potvrdi nas samih, na primjer Magicusovaca.

Čak ni xenofilija,  ljubav za strance, za strano, nije posve pozitivna, jer je zapravo pozitivna diskriminacija tj.konstruira se jedna idealna slika o strancima i svemu što je strano da bi se razgradile razlike,a zapravose stvaraju nove,drugačije razlike, pa ne može biti rješenje za xenofobiju i rasizam.

Tolerancija je zasnovana na ravnodušnosti, a jedino pravo rješenje je u integraciji.