Najradije bih ostavila samo naslov, jer te tri riječi govore dovoljno. Danas je svijet pun slijepaca koji pokušavaju voditi nas slijepe. Srećom sam se počela škiljiti na jedno oko, što je bilo dovoljno da vidim da me slijepci vode i samo je milost Božja tu svoju berlavu ovcu usmjerila pravom pastiru.
Otkud ta potreba da se silom bude učitelj? Mnogo ljudi u duhovnosti želi biti učitelj, guru, šaman, šaban što li sve ne. Pa, želi li itko biti samo učenik, šegrt, iscjeljeni? Ne znam, nisam stručnjak, ali meni se čini da je lakše, ljepše, bolje biti učenik nego učitelj. Jednostavno slušaš što ti se govori i haj hoj prst u uho, izvršavaš pokoru, discipliniraš se, uživaš. Biti učitelj, pravi Učitelj živa je muka. Pa sjetimo se Isusa, s kakvima je on imao posla. Zar mislite da je današnjim pravimUčiteljima je lakše? Možda ih nitko neće fizički pribiti na križ, ali oni svakodnevno vuku i tegle, izgaraju ton i ton karme svojih berlavih učenika. To je odgovornost veća nego ona koju majka ima za svoje dijete. Zato ne brkajte ljude po društvenim mrežama i youtube videima koji se samo igraju učitelja. Vjerujem da nitko to ne radi iz loše namjere, oni jednostavno vjeruju da znaju Istinu, da se Istina ogleda u količini manifestiranih stvari, u količini smijeha i sreće, u međusobnom obožavanju i laskanju i ostalom. Poanta života nije učiniti savršenim i savršeno čistim od svih ”negativnih” stvari, događaja, emocija itd. Jer dok god smo na Zemlji u odjeveni u ova odijela od krvi i mesa, bit će i nazovi ”negativnih” događaja i doživljaja. Ali ako biste se samo malo okrenuli nazad i pogledali iz kojih ste situaciju najviše naučili, izašli jači nego ikad, ponosni na sebe, vjerujem da bi većina rekla ”pa iz negativnih/najgorih/najtežih situacija”. Zato je možda bolje promijeniti taj naziv ”negativna situacija” u izazovnu situaciju. Naravno da učimo i iz manje bolnih situacija, pa čak i bezbolnih. Ali upravo te izazovne životne situacije ostavile su najdublji pečat na nama, one nam daju priliku da izrastemo ko jablan.
Poanta je da sam htjela reći, ako smijem, pravih Učitelja je malo. PravogUčitelja sretnete ako imate ”sreće”, ako imate oči da ga vidite. Ako zbilja stanete i ogledate se oko sebe možda ćete primijetiti da vas vode slijepci. Ni oni ne znaju tko su ni gdje idu. A vas pokušavaju nečemu naučiti. Jedino onaj koji je izravno povezan s Božanskim, koji je potpuno i apsolutno spoznao sebe i svoju svrhu, može vas usmjeriti, savjetovati ili nešto naučiti. Također se ne dajte obmanuti ni od onih koji ocjenjuju propovijedaju i utjeruju strah u učenike, daju neke fanatične i opskurne tehnike, meditacije, prakse, zavjete itd. Nijedan pravi Učitelj nikada neće nikoga vezati uz sebe niti porobljavati, uvjetovati svim i svačim. Oni koji vas pokušaju vrbovati i pričati kako je samo taj put ispravan/uspješan/prihvatljv bjež'te što vas noge nose! Također se ne dajte zavarati ni od onih koji vam pretjerano laskaju hvaleći vaše velebno visoko stanje svijesti itd. Ti si još najopasniji, i čovjek obično lako padne pod takvim utjecajem laskavaca za koje ne bih baš rekla da imaju čiste namjere.Pravi Učitelji ne trebaju niti vas niti išta vaše, dapače, olakšat ćete im ako odete od njih, jer imaju jednu budalu manje na leđima. Šalim se malo, ali zbilja, jedan teret manje. Pravi Učitelji, Gurui, Sveci i Mistici obično znaju kako se dobro zakamuflirati u odijelu običnog, svakodnevnog, nesvetog čovjeka, možda seljaka ili pak biznismena. Za njega vidjeti treba vam samo Jedno oko. Ako Ga nađete, našli ste ne auto ili vlak za put Kući, nego raketu.
I zato više od bilo kojih materijalnih manifestacija, autića, kuća, vikendica, srodnih i ostalih duša, molite Boga, ”manifestirajte” pravog Učitelja da vam pokaže put, da vas usmjeri, da vam bude podrška. Svaka čast ako vam ne treba vodič, Bog u ljudskom tijelu. Ako se ovim oceanom iluzije možete kretati bez takvog putokaza – super! Ali, nemojte samo da to bude iz nekog ponosa, gadljivosti i zablude da ne zatražite Božju ruku pretvorenu u ljudsku.
Zovite Ga i doći će vam.
bglavac
edin.kecanovic
