Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade,

ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;

trošimo više, a imamo manje;

kupujemo više- uživamo manje;

Imamo veće kuće, a manje porodice;

više udobnosti, a manje vremena;

imamo više diploma, ali manje razuma;

više znanja,a manje rasuđivanja;

više stručnjaka, a još više problema;

više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno,

smijemo se premalo,vozimo prebrzo, olako se ljutimo,

prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno,

gledamo TV suviše. Molimo se rijetko.

Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše

vrijednosti. Previše pričamo, premalo volimo, prečesto

mrzimo. Naučili smo kako da preživljavamo,ali ne i kako

da živimo. Dodajemo godine životu,ali ne i život godinama.

Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i

upoznati novog susjeda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom,

ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.

Očistili smo zrak, a zagadili dušu.

Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.

Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje.

Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Imamo višu zaradu, ali i niži moral.

Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni.

Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom,

ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantitetu,

a zaboravljamo na kvalitet.

Ovo su vremena brze prehrane i spore probave;

velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.

Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.

Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja.

Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane.

Sve je manje financijskih problema u braku, a sve više razvoda;

sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova;

ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala;

sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve - da te oraspolože, otupe ili ubiju.