Dragi svi,
Kao iskusni planinar imam dosta lekcija s gledanjem, slušanjem, uvažavanjem, i kretanjem kroz prirodu. Nakon stresnog urbanog života i posla treba vam koji dan da vam uši prestanu zvoniti a nos mirisati zaostale zvukove i mirise grada dok se oči navikavaju na drugačije vizure i boje.

Međutim, istovremeno trebate se riješiti i navika jer vi niste više gospodar prostora kao u gradu, pogotovo kad se nađete u prirodi malo udaljenijoj od naselja.

Sjetite se priče da uši mogu boljeti od tišine! Ili oči nenaviknute na takvu brojnost zvijezda na noćnom nebu. Vi niste tamo stanovnik a još manje domaćin ili gazda, vi ste gost koji treba uvažavati neka druga pravila igre, ostaviti mjesta i ne remetiti mir stanovnika prostora u kojeg ste ušli.

Svakako da uvijek možete bahato pokazati svoju snagu i moć (recimo ostavljanjem razbacanog smeća) ali uvjeravam vas da ćete na prvom ozbiljnijem testu početi razmišljati sasvim drugačije (npr. suočeni s otrovnicom, medvjeđom šapom u snijegu pored vašeg otiska cipele, olujom, grmljavinom ili nespretno postavljenim stopalom).

Nikada nemojte zaboraviti poštivati prirodu i njene stanovnike kako biljne tako i životinjske, pa makar je ne razumijeli dovoljno ili na nju kroz svoj gradski život zaboravili.

Mi smo uostalom izrasli iz te prirode.
Ali prisjetite se također da i u gradu često i nesvjesno prođemo kroz prirodu (parkovi, cvjetnjaci, aleje, drvoredi, fontane...) i ne iskoristimo blagodat koju nam oni pružaju. A radi se možda samo o kratkom trenutku svjesnog promišljanja i gledanja ili kojeg dubokog udisaja i izdisaja.

Srdačno
Igor

11.rujna, 2009, izvor: daily OM, R

Otvoreni i pažljivi 

Poštujući prirodu

phil

Bilo dobro ili loše većim dijelom  svijeta kojeg poznajemo vladaju ili kontroliraju ljudska bića. Trošimo svoje dane u kućama, automobilima, zgradama. Unutar tih struktura mi imamo nadzor. Potvrđujemo svoje želje i manipuliramo okruženjem. Međutim, taj stav vrlo često nosimo sa sobom i  u svijet prirode. Zaboravljamo da se, kad uđemo u šumu ili sjednemo na rub jezerca, već krećemo u drugom svijetu, jednom koji od nas traži da odbacimo našu prtljagu i predamo se drugačijem osjećaju reda i značenja.

Odmaknemo li se  od naše svakodnevice u svijet prirode, to možda  isprva niti ne opazimo.  Možda nastavljamo sa svojim glasnim razgovorom na mobilnom telefonu ili s prijateljem koji je s nama. Možda hodamo brzo kao da smo na užurbanoj gradskoj ulici, naše oči skaču lijevo desno, naše misli su uzburkane i žurne.

U najboljem slučaju, ako smo osjetljivi prema okolini, uskoro ćemo zapaziti da se ona promijenila. Možda čujemo patke kako se glasaju, ili vjetar kako se provlači kroz lišće. Ukoliko to ne osjetimo možda prođemo čitavim prekrasnim parkom bez da smo snizili svoje glasove.

Slijedeći put kad se susretnete s prisutnošću prirode, čak i ako je to samo jezerce u sredini urbane žurbe, pokušajte preći u stanje otvorenosti, prihvaćanja i slušanja, bez obzira koliko malo vremena imali. Dozvolite si da vas uhvati i primiri  energija prirode koja prekriva zemlju. Učimo djecu da poštuju prirodu , Uvijek će se s radošću, kao dara, sjećati onog trenutka kad su zastali i promatrali.

U našim urbanim centrima čuvamo dijelove prirode a tako i  veće komplekse u našim nacionalnim parkovima zato jer osjećamo magiju u njihovom prisustvu. Podsjeća nas na našu malenkost i poziva nas da se vratimo u dublje, tiše dijelove samih sebe. Kad poštujemo prirodu iskazujući poštovanje prema njoj u njenoj prisutnosti, poštujemo misteriju i divlju ljepotu našeg podrijetla.

Preveo Igor Lah