Pitaju me o'klen sam, a ja velim:

Od tamo bolan gdje se kahva peče, a hljeb kuha.

Gdje se gonjaju papiri, spava k'o zaklan dok u kući gori televizor, noge čuju i promaha ubija.

Gdje se goni auto i šćer zove sine.

Gdje se crkne od smijeha, a ostaneš živ.

A kad padneš pitaju jesil' se ubio.

Gdje sastojke za kolače mjeriš od oka, gdje se odvrće muzika, gdje se hoda po doktorima i gdje se ne smije progutat žvaka jer će se zalijepiti crijeva.

Gdje moraš ići u školu da ne bi kop'o kanal, gdje nema otvori usta nego zini i gdje se pita "Đe si?" a čovjek ispred tebe.

Gdje ako sjediš blizu televizije oćoraviš i gdje je daljinski izlijepljen selotejpom jer babi ispadne kad zaspi na kauču.

Gdje kad padneš, a mati te još i izmlati što si pao.

Gdje kad te pitaju da nabrojiš tri riječi sa slovo P a ti kažeš: tica, čela i šenicaOdatle sam gdje, iako se napolju vrijeme stumračilo, u kućama je potaknuta vatra, miriše ispečena kahva, skuhan hljeb…gdje sve odiše dobrotom, ljepotom i merhametlukom.

A o'klen ću bolan bit, nego iz moje Bosne, jedne i jedine…