MUŽEVI I OČEVI

 

1 lipnja

 

K a d slušam što iz daleka svijeta dopire do mene,

tada čujem hitce, prasak bombi,

plač izmučenih ljudi, žena i djece.

Tada vidim kako se otvaraju ogromni grobovi

i zatvaraju nad nebrojenim nejakim bićima.

Čujem kako sva priroda plače i tuži

zbog tolikog besmislenog uništavanja.

Z a t im vidim kako u pozadini stoje muškarci

koji na karti traže cilj - objekte za bombe,

muškarce anarhije koji hoće srušiti društvo,

muškarce kemijske industrije u bijelim kutama,

muškarce znanosti, novca i tehnike,

muškarce - krunu stvorenja. Koje li poruge!

Malo čujem o muškarcima kao očevima.

Samo ako se time da nešto zaraditi za dan očeva,

doći će i on u izloge nekoliko dana.

Očevi se zapravo vrlo malo cijene.

Pa ipak su oni jedini muškarci važni za život,

za radost i ljubav u ovome svijetu.

Oni su temelj i krov kuće ovoga svijeta

u kojoj se majke brinu za boju i toplinu.

Očevi bude i štite život.

Biti otac znači: biti luka, oslonac za male, slabe ljude.

Jednom u godini kravata, to nije ono pravo za oca.

Češće nekoliko ruku ili ručica oko vrata,

od toga će imati više od svih kravata svijeta.

 

PHIL BOSMANS