DJECA I ODRASLI

 

29. lipnja

 

D j e c a su sretna, kaže se.

Ona nemaju briga, kaže se također.

To je točno. Ali ima mnogo iznimaka.

Ima i suviše djece koja su izgubila svoju sreću

jer su im uništili sigurnost,

jer se nasilnička veličina sručila

na nemoćnu nejačad

kao buldožder i malj.

Zar nikada nisi imao osjećaj kako djeci ponašanje

odraslih često izgleda smiješno?

Kad veliki jedni s drugima imaju nekog posla,

najčešće je riječ o brojkama. Oni pitaju:

koliko netko zarađuje i koliko ima,

koliko još ispita i koliko veza.

Ako se radi o kući, kažu recimo: »Dva milijuna«,

i već znaju kakva je to kuća.

Pripovijedaš li djeci o nekom prijatelju, ona će pitati:

Mogu li se ja s njime igrati? Znade li vesele priče,

znade li zviždati? Razgovara li se s njima o kući,

pitat će za boju, za cvijeće na prozoru

i da li na krovu sjede golubovi?

S t o djeca promatraju, dobiva svježinu, boju, toplinu,

veliki ništa od toga ne razumiju. Oni su takvi.

Uvijek govore o novcu i poslu.

»Zato djeca moraju biti jako strpljiva s velikima«,

kaže Mali Princ.

 

PHIL BOSMANS