Samo onaj tko ima istančanu savjest, osjeća vlastitu krivicu i moli za oproštenje.

Egoisti ne mole za oproštenje, jer njih žalost drugih uopće ne boli.

Opraštanje je znak ljubavi, istine i ljudske veličine.

Gdje izostane opraštanje, raste otuđenje, optuživanje, prigovaranja, mržnja.

Gdje opraštanje izostaje, umire ljubav.

Ne daj da krivica opstaje. Odvaži se i zamoli za oproštenje.

"Znam, priznajem, to nije bilo u redu od mene."

To je melem za dušu drugoga. I svojem djetetu moraš priznati nepravdu, ako si mu je učinio;

"Jučer sam bio nepravedan prema tebi, žao mi je."

Tako raste povjerenje i stalno prijateljstvo.