Ja se bojim
Potok, blizu kojeg sanjam, tiho žubori.
Ko pelud zlatan sunce titra
po stabljikama ljiljana, što se u vjetru šušteć
kreću, kao da sanjaju.
Gledam za jatom sivih ždralova.
Njihovi oštri krikovi
zrak režu ko glas jake trube,
u kojoj već se proljet čuje. Ja se bojim...
Zar opet proljet? - Ta što mi je donjela
minula godina? - Ostadoh isti!
Napori, brige i malo ljubavi,
i uvijek isto!
Kad nakon mnogo godina
ja opet budem gledao za jatom ždralova -
što li će vrijeme meni donijeti?
Napora, briga i malo ljubavi,
i uvijek isto - sve do groba,
iz kojeg cvijeće niče...
Ja se bojim!...
Ma-Huang-Čung
Lijep i ugodan dan..bez straha
bglavac
edin.kecanovic
