Zbog svega što smo najljepše htjeli,
hoću uz mene noćas da kreneš
Ma bili svjetovi crni ili bjeli,
ma bili putevi hladni ili vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.
Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vjetra I mraka,
uspravna I kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.
Hoću uz mene da se sviješ
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol I smjeh da piješ
I da ne želiš da se vratiš:
da sa mnom ispod crnog neba
pronađeš hljeba komadić bjeli,
pronađeš sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.
Ili crkneš, ako crći treba,
zbog svega što smo najljepše htjeli..
Miroslav Antic
Ugodan dan!
bglavac
edin.kecanovic
