Život je započeo s jednostaničnim organizmom pred 3,5 milijardi godina. Da preživi, on se podijelo tako da su nastale jednake kopije. Tako je to ostalo milijune godina i promijenilo je svoj izgled ako bi se, slučajno, pojavila mutacija u njegovoj strukturi ili je naučio nešto novo iz iskustva. Život je bio polagan.

Tada je, prije oko 800 milijuna godina, stanica naučila začuđujući trik, opet vjerovatno slučajno. Nekako se domislila tome kako da trguje genima s drugim stanicama. To je značilo da se svaka prednost opstanka koju je druga stanica stekla mogla odmah proslijediti novoj stanici djetetu, čineći ju jačom i pokretljivijom od svojih roditelja. Sad više nije bilo potrebno čekati milijune godina da se dogodi slučaj koji bi mutirao stanicu prema boljem opstanku.

To je bio vrlo uspješan razvoj koji je ubrzao rast novih stanica prema većim i većim primjercima nevjerovatnom brzinom, počinju sa stvorenjima mekih tijela kao što su crvi i meduze. Pred šesto milijuna godina pojavile su se životinje s kostima i ljušturama, a tristo milijuna godina kasnije prve su se ribe naučile disati i izvukle su se na zemlju. I sve to kao rezultat razmjene gena.

Seks je sada bio u punom zamahu. Kad je nova stanica sa svojim jačim genima bila stvorena, bilo je potrebno da roditelji uginu. To je bilo potrebno iz dva razloga. Kao prvo, nova stanica je bolja od roditeljskih stanica pa su roditelji bili nepotrebni. Kao drugo, roditelje je trebalo maknuti da se ne razmnožavaju s novom stanicom i tako ju ne oslabe. Smrt je značila da nov, jači gen može preživjeti i podijeliti svoje gene s drugim novim preživjelima.

Tako je izvorna svrha seksa bila razmjena gena s nekim drugim da se stvore jači geni u novom naraštaju djece.

Veći dio naše povijesti, međutim, nije se zamjećivala veza između seksa i male djece i još postoje neka primitivna plemena koja još nisu uspostavila tu vezu.