Nedelja ujutro, ruralni prekrasni predio, selo sa crkvicom na trgu, rano jutro, mir, tisina, spokoj. Cijelo selo se sprema na jutarnju, misu, i stari farmer pozuruje zenu da zavrsi sa pospremanjem nakon dorucka. Zena nesto nerado posprema, sklanja posudje, brise ostatke dorucka sa stola, sprema stol i sve to radi veoma polako. Farmer je pozuruje, je su on i djeca vec spremnin za polazak i samo nju cekaju. Ona se nesto necka i na kraju kaze:“ Idite vi, ja cu doci kasnije“.

Sta se, farmer okupi djecu, sjedose u stari pikup i krenuse u selo na misu nedeljnu. Na misi, kao na misi, slavio se Bog, a kad je doslo vrijeme za propovijed, farmer se lijepo namjesti na svom mjestu i poce slusati propovjed. Tema je bila poznata, stara, toliko puta ponovljena i farmer poce polako tonuti u lagani san. Lagani san je postajao sve dublji i dublji. Farmer je poceo sanjati.

Sanjao je svoju kucu, vidio je sebe i djecu kao odlaze pikupom, vidio je svoju zenu kako mu mase sa vrata, zatim je vidio postara kako kradom dolazi iz pravca vocnjaka i prilazi kucnim vratima, grli mu se sa zenim i zajedno ulaze u kucu. Prenu se stari farmer iz sna, ustade naglo, podje prema izlazu iz crkve, ali pokliznu se na dobro uglacan pod, pade i udari glavom klupu i izdahnu.

Pitanje. Sta nije u redu s ovom pricom ??????