Nekada je život imao okus...

Nekada je život imao okus...bakinog pekmeza, ribizla, kompota od jabuka iz vrta. Zagrljaja i čekanja pisama od voljene osobe.

Nekada je život imao miris... sijena, kruha, pečenog krumpira iz vrta ispečenog u peći. Vrta s cvijećem pod prozorom.

Nekada je život bio boje... suncokreta, žitarica i crvenog maka. Boje tih jednih očiju, ljubavi i istine.

Nekada je život bio iščekivanje... na vlak, brzojav, susret. Dodir ruku, šetnje i razgovore do zore.

Nekada je život imao zvuk... gitare, pjeva ptice, žuborenja potočića. Zajedničkih koraka, lupanja srca, i voljenog glasa.

Nedostaje mi to "nekada"... kad je baka nosila pregaču i maramu, a pod skromnim krovom vladala je ljubav i poštovanje.

Nedostaje mi to "nekada"... kad je djed ložio vatru u zoru kako bi nam bilo toplo, a drugom čovjeku bio je važan čovjek.

(Nepoznat autor)