JANKO DRAŠKOVIĆ

Rođen: 20. listopada 1770. u Zagrebu
Umro: 14. siječnja 1856. u Radgoni

Najstariji hrvatski preporoditelj Janko Drašković bio je, svojim ugledom i kulturno-društvenom djelatnošću, prethodnik Ilirskog pokreta, koji će početi šezdesetak godina nakon njegova rođenja.

Drašković je rođen 20. listopada 1770. u Zagrebu u kojem je pohađao gimnaziju, a studij filozofije i prava završio je u Beču.

Svoju naobrazbu obogatio je znanjem latinskog, mađarskog, rumunjskog te niza slavenskih jezika.

Kronike ga spominju kao najobrazovanijega čovjeka u Hrvatskoj, koji je takav ugled stekao u stranim zemljama, u kojima je često boravio, ponajprije kao vojnik, a zatim kao društveni djelatnik, preporoditelj i ilirac.

Najveća zasluga Janka Draškovića jest njegovo propagiranje ilirizma i znamenitih ilirskih književnika. Pridružio im se iako je već bio u poodmaklim godinama. No, i prije pokreta, koji se organizirano javio tridesetih godina XIX  stoljeća, pojavom Gajevih novina Danica ilirska,

Janko Drašković svoja je gledišta na jezik i na književnost, politiku i gospodarstvo iznio u djelu čiji se naslov najčešće navodi kao Disertacija iliti razgovor...

 

 

 

Isticao je potrebu da se umjesto latinskog uvede narodni jezik kao službeni pa je i Disertaciju napisao hrvatskim jezikom.

Zagovarao je sjedinjenje Hrvatske sa Slavonijom i Dalmacijom, zauzimao se za osnutak samostalne Vlade neovisne o Beču ili Pešti.

U Disertaciji Drašković je dalje upozoravao na potrebu što veće obrazovanosti i prosvjećivanja naroda, zatim podizanja obrta i industrije.

Janko Drašković bio je, osim toga, osnivač poznate čitaonice u Zagrebu, čija je zadaća bila okupljanje iliraca, prikupljanje knjiga i širenje književnosti i korisnih znanosti.

Janko Drašković umro je u Radgoni 14. siječnja 1856. nakon dodijeljenih počasti kojima su se mlađi ilirci odužili jer su njegov autoritet, naobrazba i ugled uvelike koristili Ilirskom pokretu.