1.  ZAKAZANO JEST

 

        Poslije nekih pedesetak rođenja-i-smrti, robinja ponovno na bunaru sretne Divnoga Stranca. Odmah Ga je prepoznala.

        “Više Te neću pitati tko si,” reče Mu. “Ne zato što bih znala tko si, već zato što znam da se to ne može znati. Radije bih Te nešto drugo upitala.”

        “Pitaj,” reče Divni Stranac, sunčajući Svoja zlatasta ramena.

        “Reci, je li zakazano da ćemo se sresti baš u današnji dan?”

        “Valjda.”

        “Misliš - naš je susret bio upisan tamo na nekoj zvijezdi?”

        “Možda. A možda se i odustalo od zakazanoga...” tajanstveno će Stranac, obnaživši se do pojasa. Sunce Ga je neobuzdano grlilo.

        “Što?” povika robinja ne znajući bi li se razveselila ili snuždila.  “Želiš li reći da je najprije bilo upisano da se nećemo sresti, pa je došlo do otkazivanja zakazanoga - možda?”

        “Možda.”

        Svlačio se do slabina. Sunce se pretvorilo u jedan cijeli cjelcati cjelov.

        Ona zašuti, glavom zbunjena, okom malo posramljena. On ju pogleda i doda vragoljasto:

        “Valjda i možda ključne su riječi. Da, da, zakazano je, sve je zakazano. Zakazano je i da će se otkazati zakazano.”

        “Ah,” reče robinja i sjedne u travu, posve poništene glave. “Moja se misao ovdje predaje. Ja ne umijem plivati u oceanu, za mene je rijeka. Ne govori mi više takve stvari, molim Te. One su za tko-zna-kakve nezarobljene duhove. A ja Te pitam nešto jednostavno - kako biti siguran? U nešto. U bilo što. Bez valjda. Bez možda. I ne ostavi me bez odgovora, jer tko zna kad ću Te, i hoću li Te opet sresti. Reci mi - u što se pouzdati, na što se zakleti?”

        Divni, sada posve nag, zagrli ju, i šapne joj u čelo:.

        “Zakazano je da će biti iznenađenja i za samoga Zakazivača. I što bi ti htjela - nešto bolje od Njegove slobode?’

 

 

        Ni lako ni brzo do znati htjeti. Možda.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 3.