Kriste , 365. Već?! Očito … Ali , prohujale su ... Koga briga , nema ih više . Ok , ali 365 ; već?! Ne razumijem na koju foru i u kojem univerzumu se već uspjelo protegnuti 365 dan i tako bezobrazno brzo protutnjiti kraj mene . Bljak . Nije to u redu da ti dani tolikom brzinom lete , znaš? Ma znam … , ali – svejedno lete . Da , znam . Zbog toga je potrebno iskoristi svaki dan . Ne na papiru , ni u mašti . Ni u zloći , ni žaljenju ; već ga zaista konstruktivno iskoristi . -raditi , voljeti , biti , napraviti . Ostvariti , moći , naučiti, željeti . Ono , da ti ne bude krivo ako te taj neki n-ti dan spopa neka nesreća ili nešto …i da svaki „smak svijeta“ , apokalipsu danas i sve ostale ine katastrofe čekaš s osmjehom posred lica . Jer tad , miki , nema – nismo znali . Nema nismo ovo , a htjeli smo . I nema mogli smo , trebali , htjeli . To u taj film ne spada … Zapravo , takva baš NE ŽELIM biti . Ne želim se ni jedne sekunde kajati zbog nečeg . Misliti da sam mogla , a nisam . Trebala i beskrajno jako željela , a ipak nisam . Vrijeme je , miki , predragocjeno . I ako zaista promisliš i shvatiš da svaka duša ima ograničen broj sekundi , minuta i sati biti baš OVDJE i SAD ; tek tad shvatiš da se treba slušati . Živjeti trenutak . Smijati se . Voljeti kao dijete , plesati , vjerovati . Govoriti iskreno , iz srca . Maknuti tu dosadnu negativu i živjeti ne punim - nego puncatim plućima! …ona naoko bezvezna fraza – „Živi kao da je danas posljednje…“ uopće nije bez veze . A i ...priznaj mi - zar nije lijepo osvrnuti se preko ramena za onih prošlih 365 dana i iskreno si čestitati na njima ? Jer , napravio si sve kao što si trebao . Bilo je , jasno, uspona i padova ; smijeha i suza …ali da te pitaju – znaš da bi na tu ludu vožnju pristao još jednom (jer bi je i taj drugi put – jednako junački odvozio :-)) !