TOČKINA IGRA

 

        Najpunija puninom bijaše točka kroz koju nije bio povučen još nijedan pravac. Točka je sadržavala sve, i sve savršeno. Nije bilo nade da će se naći nešto punije, cjelovitije, svršenije, savršenije. Nije bilo potrebe tražiti nešto drugo ili treće.

        Pa ipak, točka je poželjela dva, tri pravca, odnosno, beskonačno mnogo njih. Kako ih je poželjela, pravci su jurnuli kroz točku, nestajući u beskonačju, i vraćajući se iz njega. Samo onoga strelovitog časa dok su prolazili kroz nju, točku, postajući ona, točka, saznali su razloge svojega postojanja.

        “Htjela sam sebi uzvratiti ljubav”, otkrivala je tajnu točka. “Htjela sam da još netko ugleda moje savršenstvo, moju ljepotu, moju dovršenost”.

        I dodavala:

        “Tobože netko drugi, a uistinu ja”.

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Točka = apsolut, neprolaz.

Pravci = utjelovljenja neprolaza u prolaznosti.

 

 

Vesna Krmpotić, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST   (još neobjabljeno)