sretan mi rođeni dan....da napokon dođem sebi....... zdravi i veseli........ Vi pamtite, vi sve dobro pamtite, znamo, kako sam stajao vama sucelice; uzbudeno ste hodali po sobi amo, tamo i grube mi rijeci bacali u lice. Govorili ste: rastati se treba, da vas je slomio, ovaj zivot gadan, da vam je sluzit koru hljeba, a meni je - da sve nize padam. Ljubljena! Srce niste dali meni. I niste znali da sred toga draca ja bijah kao konj, i sav u pjeni, osinut bicem smiona jahaca. Vi niste znali, u dimu sto se klati i u zivotu koji siba bura, mucim se stoga sto ne mogu znati kamo nas sudba dogadanja gura. Licem k licu lica vidjet nije. Vidi se bolje na rastojanju. Kad more kipi i vrije - brod je u bijednome stanju. Zemlja je brod! I naglo neko u zivot novi, novu slavu i pored bure, ravno prijeko, uputio je ladju pravu. Tko od nas nije na palubi tako psovao, bljuvao, padao s nogu? Malo je tih sto sasvim lako valjanje takvo podnijeti mogu. Tada sam i ja, uz huku voda, no dobro znajuci sto radim, sisao na dno ovog broda, jer povracanja tog se gadim. To dno bjese - ruska krcma neka i ja uz casu svakim danom, znajuc da patnji nema lijeka, ubijam sebe u otrovom pjanom. O ljubljena! ja bijah zao i oci su vase bolno sjale, jer pred vama sam cesto znao traciti sebe na skandale. Vi niste znali, u dimu sto se klati i u zivotu koji siba bura mucim se stoga sto ne mogu znati kamo nas sudba dogadanja gura. . . . . . . . . . . . . . . . . Godine su prosle. ja sam u dobu inom. Ne osjecam i ne mislim po staru. I govorim za praznike, uz vino: hvala i slava kormilaru. Danas me neka tiha njeznost pece. Sjetih se vaseg umora i jada. I evo, zurim, hocu da vam recem kakav sam bio i kakav sam sada! Ljubljena! Mogu ponosno da pisem: ja nisam pao umiruci i sad u ovoj zemlji, vise od sviju, saputnik sam ljuci. Ja nisam taj sto bijah tada. Ne bih vas mucio ko u ono vrijeme. Za znamen slobode i casnog rada cak do Lamansa spreman sam da krenem. Oprosti mi ... ja znam: vi ste druga - vi provodite s muzem zivot cedan i ne treba vam prosli jad i tuga, i ja sam vama posve nepotreban. Nek zivot vodi vas zvijezda sto plamti, pod toplim dlanom obnovljene sjeni; No s pozdravima zauvjek vas pamti poznanik dobri, vas---