Tko mi može reći, idem li pravim putem, osim same moje duše, u meni? 

 I tko umjesto mene može govoriti da li je to što prolazim potrebno ili nije?

Sve je potrebno.I svaka duša ponaosob, ima svoje vlastite zacrtane vizije i želje, svoje načine na koje će najbolje dovesti sebe do svetišta u kojem će se spojiti sa čistom Sobom, oslobođena sebe?

Ja nisam tijelo, ja nisam ja...Moju dušu vječito ta dva suputnika žele uvjeriti da je ona samo jedno od to dvoje...I duša se bori i pokušava uvjeriti i razuvjeriti...Da je ona SVE i da je ona Ništa..

Ja nisam pustinjak,koji umoran korača, oslonjen na štap...Ja sam onaj žižak u njegovoj lampi, kojeg tako vjerno čuva,,,

Ja nisam slabo i nezaštićeno maleno dijete,

nego onaj pogled u njegovim očima, koji skriva snagu buduće vječne ljubavi kojoj je kraljevstvo obećano...

Ja nisam samo jedan dio univerzuma, jedna strana Mjeseca, jedan vrh zvijezde...

Ja sam cijeli univerzum,okupan svjetlom, rođen iz tmine,ja sam sve stvorene zvijezde iz jedne jedine,a opet...

Kada dođem blizu Nestvorenog, i rastočim se u Njegovim venama, shvatit ću, da sam vrlo malena

ali isto toliko bezgranično velika... 

I tko onda može reći da moj put do svetišta Ljubavi nije pravilan put?

Da odricanje od sebe, tek istinski dovodi do Sebe, a tada, i do drugih..

Mi ne izabrasmo živote da ih živimo samo za sebe..Ili mi hoćete reći da su svi oko mene samo iluzija, posuđeni, da se moja duša razvije do savršenstva?

Ne..Svaka duša je zvijezda,i postoji i živi, da bi spoznala što i ja...Ponekad se naši svemiri prepliću, i tada shvatimo da je samo dimenzija u kojoj se nalazimo,posuđena..Stvorena za naše djelovanje..Sve ostalo je stvarno..I postoji radi nas, i mi postojimo radi njih..ne živimo samo za sebe...Živimo za konačni dolazak do svetišta..Na kojem gori oganj Onoga, koji nas čeka..Da očisti sva naša samoljublja i obmane..I tek onda nas pusti...Da odemo od Njega ili ostanemo...