Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno.
Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao:
„Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?”
Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce.
Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko oštećenih strana. Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. „Ti se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.
”Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih mijenjao s tobom.
Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dijelom od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo.
Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi - davanje ljubavi je riskiranje.
Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećaju me na ljubav koju dadoh ljudima također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam..
Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao:
„Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?”
Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce.
Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko oštećenih strana. Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. „Ti se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.
”Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih mijenjao s tobom.
Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dijelom od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo.
Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi - davanje ljubavi je riskiranje.
Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećaju me na ljubav koju dadoh ljudima također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam..
Povijest sudbine čovjeka
Stvori Bog magarca i reče mu: Biti ćeš magarac, raditi ćeš od zore do mraka, teglit ćeš na svojim leđima sve sto ti stave i živjet ćeš 30 godina. Magarac odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali..... 30 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10? Usliši Gospodin magarca i načini ga takvim. Zatim stvori Bog psa i reče mu: Biti ćeš pas, čuvat ćeš kuću čovjekovu, jest ćeš sto ti stave i živjet ćeš 25 godina. Pas odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 25 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 10? I usliši Gospodin psa i učini ga takvim. Onda stvori Bog majmuna i reče mu: Bit ćeš majmun, skakat ćeš sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu okoline svoje i živjet ćeš 15 godina. Majmun odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 15 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 5? I usliši Gospodin majmuna i načini ga takvim. Konačno stvori Bog čovjeka i reče mu: Biti ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na zemlji, gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom - to ti nikada neće uspjeti) i živjet ćeš 30 godina. Čovjek odgovori: Hvala ti i neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali...30 godina je premalo, zar mi ne bi mogao dati 20 godina što neće magarac, 15 što ih odbije pas i 10 što ne htjede majmun? I usliši Gospodin čovjeka i načini ga takvim. I tako čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do sumraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući sto mu daju. I na kraju, živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.
Snaga pozitivnog mišljenja kao jedro...
"Jedna drevna legenda priča o tri muškarca, koji su nosili svaki po dvije vreće. Ali teret nisu osjećali jednako. Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visjele obješene na drvenoj motki na ramenu. Upitali prvog čovjeka što ima u vrećama. Odgovorio je: "Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti - u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Stalno radim na njima."
Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: "U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške."
Treći je čovjek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je, jer samo joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu."
Tri su jedra o kojima ovaj čovjek govori:
1. pozitivno o sebi
2. pozitivno o drugom
3. pozitivno o situaciji
Jedra pozitivnog mišljenja! Svi smo mi rođeni da sami biramo misli koje će nam usmjeriti život. Izaberimo onda jedra s kojima se najdalje stiže.
Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: "U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške."
Treći je čovjek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je, jer samo joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu."
Tri su jedra o kojima ovaj čovjek govori:
1. pozitivno o sebi
2. pozitivno o drugom
3. pozitivno o situaciji
Jedra pozitivnog mišljenja! Svi smo mi rođeni da sami biramo misli koje će nam usmjeriti život. Izaberimo onda jedra s kojima se najdalje stiže.
Bogatstvo i Uspjeh
Jednom je jedna žena zalijevala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
"Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite štogod"
Starci su je upitali: "Je li Vaš muž doma?"
"Ne", odgovorila je, "nije".
"Onda moramo otići, " rekli su.
Uvečer kada joj se muž vratio, žena mu ispriča što se dogodilo.
"Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra",
rekao je muž, i žena je otišla da pozove starce na večeru.
"Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv."
Rekli su joj starci. "Zašto ne ?"
Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na drugog i reče:
"Njegovo ime je Bogatstvo."
Potom pokaza na trećega i reče:
"Ovomu je ime Uspjeh."
"Meni je ime Ljubav."
"Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."
Žena se je vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presretan reče:
"Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:
"Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh?"
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
"Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom potom bi bio ispunjen Ljubavlju!"
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi:
"Pođi i zamoli Ljubav neka bude naš gost."
Žena je pošla i upitala:
"Tko je od vas Ljubav? Molim, neka dođe i bude naš dragi gost"
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
Druga dva starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili:
"Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dva bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide, nas dvoje je slijedimo!"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.
Šalica čaja
"Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite štogod"
Starci su je upitali: "Je li Vaš muž doma?"
"Ne", odgovorila je, "nije".
"Onda moramo otići, " rekli su.
Uvečer kada joj se muž vratio, žena mu ispriča što se dogodilo.
"Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra",
rekao je muž, i žena je otišla da pozove starce na večeru.
"Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv."
Rekli su joj starci. "Zašto ne ?"
Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na drugog i reče:
"Njegovo ime je Bogatstvo."
Potom pokaza na trećega i reče:
"Ovomu je ime Uspjeh."
"Meni je ime Ljubav."
"Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."
Žena se je vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presretan reče:
"Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:
"Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh?"
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
"Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom potom bi bio ispunjen Ljubavlju!"
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi:
"Pođi i zamoli Ljubav neka bude naš gost."
Žena je pošla i upitala:
"Tko je od vas Ljubav? Molim, neka dođe i bude naš dragi gost"
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
Druga dva starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili:
"Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dva bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide, nas dvoje je slijedimo!"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.
Šalica čaja
Nanin japanski učitelj iz Meiji perioda (1868-1912), primio je sveučilišnog profesora na razgovor o zen učenju. čim bi Nanin započeo neku temu, profesor bi ga prekinuo riječima:
– To znam, to mi je poznato....
Potom Nanin iziđe kako bi pripremio čajnu ceremoniju. Šalicu svog gosta Nanin je napunio do vrha i nastavio točiti dok čaj nije počeo curiti preko ruba šalice. Profesor je promatrao kako čaj curi preko ruba šalice i povikao: - Prepuna je! Više ne može stati u nju!.
– Baš kao ova šalica i ti si ispunjen vlastitim mislima i prosudbama. Kako ti mogu pokazati zen, ako prvo ne isprazniš vlastitu šalicu? - odgovori mu Nanin.
– To znam, to mi je poznato....
Potom Nanin iziđe kako bi pripremio čajnu ceremoniju. Šalicu svog gosta Nanin je napunio do vrha i nastavio točiti dok čaj nije počeo curiti preko ruba šalice. Profesor je promatrao kako čaj curi preko ruba šalice i povikao: - Prepuna je! Više ne može stati u nju!.
– Baš kao ova šalica i ti si ispunjen vlastitim mislima i prosudbama. Kako ti mogu pokazati zen, ako prvo ne isprazniš vlastitu šalicu? - odgovori mu Nanin.
Otac i sin
Jednog su dana razbojnici oteli petogodišnjeg dječaka i spalili selo u kojem je živio. Kad se otac vratio, vidio je zgarište i učinilo mu se da je pougljenilo dječje tijelo njegov sin. Plačući i čupajući kosu spalio je dječje tijelo, sakupio pepeo u jednu vrećicu i stalno je nosio sa sobom.
Jednog je dana, međutim, njegov pravi sin pobjegao od razbojnika i vratio se kući. Pokucao je na očeva vrata. Otac koji je još uvijek plakao i nosio vrećicu s pepelom sa sobom, upitao je: "Tko je tamo?"
"Tata, ja sam, tvoj sin. Otvori vrata."
Otac je pomislio da se neki obijestan dječak s njime šali. Viknuo mu je neka odlazi i nastavio je plakati. Dječak je uporno kucao, ali otac nije otvarao vrata. Nakon nekog vremena dječak je otišao. Otac i sin više se nikada nisu vidjeli.
Na kraju je mudrac dodao: "Smatraš li nešto istinom, ako se toga previše držiš, kada sama istina dođe na tvoja vrata, nećeš joj otvoriti".
Jednog je dana, međutim, njegov pravi sin pobjegao od razbojnika i vratio se kući. Pokucao je na očeva vrata. Otac koji je još uvijek plakao i nosio vrećicu s pepelom sa sobom, upitao je: "Tko je tamo?"
"Tata, ja sam, tvoj sin. Otvori vrata."
Otac je pomislio da se neki obijestan dječak s njime šali. Viknuo mu je neka odlazi i nastavio je plakati. Dječak je uporno kucao, ali otac nije otvarao vrata. Nakon nekog vremena dječak je otišao. Otac i sin više se nikada nisu vidjeli.
Na kraju je mudrac dodao: "Smatraš li nešto istinom, ako se toga previše držiš, kada sama istina dođe na tvoja vrata, nećeš joj otvoriti".
pisma preporuka
edin.kecanovic
irida
bglavac
