Aaaaaaaa sad vi zamislite najljepšu ljubavnu scenu iz filma, zamislite….. ja trčim prema njoj, ona trči prema meni, lagani smo poput perca i sve je kao u usporenom filmu jer nam noge upadaju u meke bijele oblake, kose nam se vijore na nebeskom povjetarcu, u daljini se čuje zvuk harfe i napokon padamo jedno drugom u dugo željeni zagrljaj….mmmmmm

A onda je ona rekla:

- Dođi da odgledamo naš film života, anđeli su pripremili naš CD, baš se veselim. Sjeli smo na pahuljasti kauč, noge podigli na tabure od oblaka u ruci su nam bile kokice da imamo što žvakati, žena je prebacila jednu ruku preko mojih ramena i.........  ja sam se veselio jako, sve dok na jednom mjestu nije počela ona vruća ljubavna scena sa drugom ženom ( o kojoj sam ja gentlmenski šutio) a onda je moja prva žena podigla lijevu obrvu, makla ruku sa moga ramena i oštro upitala:

-Što je ovo?, Nisam znala da si me varao?Tako znači!

-Ma čekaj, nisam, to je bila greška, nisam kriv, vjeruj mi.

A onda sam opet vidio gdje se anđeli smiju i prtljaju oko našeg CD-a. Tako je naša prva bračna svađa počela na nebu a ne na zemlji. Nisam znao kako da joj objasnim grešku tehničke prirode ili anđeoske, kako god hoćete, pa sam poludio i krenuo prema anđelima:

- Slušajte vas dvoje, dosta mi vas je, zašto ste ovo copypastali, zašto kad smo lijepo rekli da je to bila greška

- Gledaj, mi smo mislili da ti je bilo dobro sa tom ženom, učinilo nam se šteta to delitati, to si okarakterizirao kao zemaljske radosti, spominjao si ljubav, a to se uglavnom ne da delitati?

To je bila istina ali kako to prezentirati vlastitoj ženi, mislim nikako.

Na kraju naše je komešanje i viku napokon čuo i sam Stvoritelj jer je došao osobno i rekao anđelima:

-         Imate li kakvih problema ili trebam intervenirati?

-         Ne, sve je u najboljem redu, sad ćemo mi to srediti, ne brini. Ne ljuti se, malo smo uprskali ali sjeti se da si ti Bog a mi samo Anđeli a i ljudi su tek mali ljudi zapleteni u svijetu vlastitih strasti.

Bog se na te riječi samo nasmiješio i nestao a moja žena je odmah podigla ruku u želji da me pljusne ali su anđeli u taj tren stisnuli jednu tipku na kompjuteru koja se zove „ frozen time“…..

I ja i ona ostali smo smrznuti na mjestu čekajući da anđeli srede stvar. A sredili su je tako da su izbrisali moje zemaljsko zadovoljstvo, tako je CD bio očišćen od nepoželjnog materijala. A očistili su i moje sjećanje na taj čudan vremenski incident i vratili vrijeme na onu scenu, sjećate se…….oblaci….harfa…..trčimo jedno prema drugome…..leluja nam se kosa…..a kada smo odgledali naš novi CD života sve je bilo baš onako kako bi trebalo biti u jednom sređenom običnom, najobičnijem bračnom životu. Sve drugo pojeo je zaborav.

Možda ćete se pitati kako li sam vam sve ovo ispričao kad sam umro i neke bitne scene iz života zaboravio?

Pitajte spisateljicu a ne mene, ona je šurovala sa anđelima a ne ja, ja nisam kriv ni za nastali zaborav ni za nastanak ovog čudnog teksta.

……pozdrav iz onozemaljskog života…