Uh, bio je to siloviti povratak i sve me još jednom zaboljelo kao u vrijeme prije smrti. Ustao sam da provjerim stanje u ogledalu.....????.....ostao sam zatečen....osjećao sam se prevaren.....izigran.....ono dvoje me preveslalo žednog preko neba. Stvoritelju vidiš li me? Stvoritelju kome si povjerio ovaj složeni zadatak stvaranja života i smrti? Bio sam isti starac kao i prije smrti. I dalje me sve boljelo, imao sam rodbinu koja nije marila za mene i koja me strpala u starački dom. A prijatelja nigdje, svi mrtvi. Nisam imao kud. Znao sam, možda umrem još večeras a možda budem „te sreće“ pa oduljim još godinu-dvije.

Da se nešto čudno događa skužio sam tek nakon 7-8 godina. Nisam umro, počeo sam se osjećati sve bolje i mlađe. Nakon 10-tak godina u mojoj glavi uključila se žarulja i zasvijetlila „Bingo!!!“.....moje vrijeme je teklo unazad. Ja sam se pomlađivao a ne stario. Ono dvoje gore očito će morati krenuti na ubrzani tečaj iz informatike jer nemaju pojma ni o ničemu. Al što će te, mladost – ludost, kako na nebu tako i na zemlji a možda su se samo htjeli poigrati sa jednim starcem.

Vratio sam se, nažalost, u isti život okružen istim ljudima s tom razlikom da je meni vrijeme teklo u suprotnom pravcu od ostalih ljudi. Znao sam da će biti najbolje da se od svih udaljim jer kako bi inače objasnio svoje pomlađivanje, i kako bi uopće objasnio bilo što. Znate kako se ono starci po staračkim domovima gube i nestaju usljed nedostatka pamćenja, e tako sam i ja jednog dana skupio svoje stvari i nestao samo što je kod mene pamćenje bilo izvanredno. Znao sam što je bio u prošlom životu, kakve sam tehničke probleme imao na nebu ali sam shvatio i kakve me sve mogućnosti čekaju u ovom sadašnjem neobičnom životu.

A kada sam se napokon dokotrljao s 80-tih do 50-tih, uz trideset godina apstinencije od ljubavi i života, odlučio sam da bi se ponovno mogao uključiti u životnu utrku, sve razmišljajući, sa ovakvim životnim iskustvom koje sam zadržao, u dvadesetima ću biti zmaj, koja li će mi moći odoljeti.

Šarmom i zrelošću osvojio sam jednu damu srednjih godina. Želje su nam se poklopile poput kazaljke na satu i tako smo se našli jednu večer kod mene. Detalji naše zajedničke večeri nisu za javnost, jer ja sam ipak kavalir, gentlmen stare generacije, a ono zbog čega vam ovo pričam je to da sam ja…… „ opet umro“L

Imate pravo samo jednom pogađati tko me dočekao u glavnom nebeskom informatičkom stožeru. Ona dva „moja“ anđela i dalje su bila jako neozbiljna i sve kroz smijeh pokušavali su mi objasniti da su otkrili što se dogodilo sa onim krivim CD-om. Jako su se trudili da mi dokažu da je u kompjuter ušao virus koji je pobrkao ljudske živote.

-I? – rekao sam ja - što želite time reći, zar je to razloga da me prekidate u zemaljskim radostima, to je vaš problem ne moj.

-Moramo ti reći, da ćemo sad ovaj tvoj trli-brli život, koji notabene teče unazad (hahahah opet su se tu smijali ko ludi) o kojem Stvoritelj ništa ne zna delitati i copypastati na onaj bivši tako da se ništa ne primijeti. Tako bi ti ova nova žena recimo mogla postati ljubavnicom u tom objedinjenom životu. Ne možeš ovako dalje, definitivno moraš sad umrijeti, razumiješ, na kraju će Bog shvatiti da nešto nije u redu i mi…..

-Što mi…..i vi ćete nastradati, jel tako? – rekao sam sad već jako ljut – nije me briga, dolje mi leži ljubljena osoba, nisam se od nje oprostio kako treba, nisam joj uspio reći da je volim i nemojte me veslati sa pričom o virusu. Nema virusa u raju, možda u paklu, ali ja još nisam došao do pakla. Tako, vratite me što prije dolje jer ću početi vikaaaatiiiiii ko lud…..