ZATIM SE NEBO RASPUKNULO I OSVANUO JE PREKRASAN PLAVI DAN. JEDAN OD ONIH PREKRASNIH DANA KOJI SE NE MOŽE NI ZAMISLITI.

POLJOPRIVREDNI SU RADOVI MEĐUTIM BILI U ZAOSTATKU... ZBOG KIŠE SU KASNILI I GAZDA FARME SE NERVOZNO OSVRTAO NE BI LI UGLEDAO SVOJEGA SLUGU. POSLAO JE KĆERKU U POTRAGU.

DJEVOJKA GA JE NAŠLA ISPRED JEDNE KUĆICE. BEZBRIŽNO JE SJEDIO NA TRAVI DOK MU JE SUNCE MILOVALO LICE. PRENIJELA MU JE OČEVU PORUKU DA PRIONE POSLU. ČOVJEK JE, SAV OZAREN I NASMJEŠEN POGLEDA I REČE: "ZAR TI UISTINU MISLIŠ DA BI MOGAO PRODATI DAN KAO ŠTO JE OVAJ..."

TOLIKO SMO NAUČENI DA SE SVE MOŽE KUPITI I PRODATI DA NE MOŽEMO NI ZAMISLITI DA POSTOJE STVARI KOJE SE PLATITI NE MOGU...