Sumrak se spuštao, mekim rumenilom,na padine, i obasjavao vrhove krošanja, dok sam promatrala tiho prikradanje noći, koja je uvijek donosila skrivena bića tame, sa kojima sam sam se eonima sama borila..I dođe mi ti, da mi obrišeš veo samoće, i zagrliš me vjekovnim zagrljajem beskrajne ljubavi..Ali, nisam te zaboravila..Jednom, tako davno, bijasmo Jedno u Jednom..Zajedno, a opet nezamislivo slobodni..I rekosmo si, da ćemo se naći,kad sve svoje bitke prođemo,uz ognjište naše JEDNE duše..Stara moja, sjedni kraj mene, samo me zagrli, i šuti..Ili da ti kažem-"stari moj?"?

Ma, sve smo mi bili, i ja sam bila TI, i ti si bila Ja..I osjećali se, eonima, ne raskidajući nit ljubavi koja nas je držala..Neki kažu, da su takvi susreti, na kraju svih krajeva rijetki, i gotovo nemogući, jer, mnogi životi, i mnoga tijela, ukradu prvobitnu čežnju..

Pokušavaju nas otkriti, shvatiti, smjestiti u neki okvir utisnute dimenzije ljubavi, no,ne mogu nas dokučiti..To mogu samo oni, koji taj susret dožive, a oni se bore, u svojim bitkama i na svojoj strani..No, znam, da je blizu vrijeme, kad ćemo svi voditi posljednju i jedinu bitku..Bitku za konačni i prelijepi dah iskonske Ljubavi, koja nije stvorena u umovima ljudi, nego zarobljena u umu..

Ljubav, koja ne postoji nigdje, nego u Duši, koja kroz sve želi voljeti..

Sjedni, stara moja, sjedni uz mene..Noć je tu..Rame uz rame, borit ćemo se zajedno..Ne predaj se..Ljubim te...