Bilo je to prije one godine, bijo je rat, usred moje domovine.
Sjecam se svega kao da gledam, placem za bratom, ponos sebi nedam. Brat se sprema da ide u boj, rekla sam Bogu: Oh Boze moj!
Rekla sam Bogu, da prodje rat i da mi kuci dodje moj jedini brat.
Ali rat nije prestao, brat mi je nestao.
Poslje tri dana, dolazi vojska sa dva pisma mala.
U jednom pismu pise, da mi se brat mozda vratiti nece v
vise. U drugom pismu stoje par malih slova: Seko, pazi se ti, na majku i oca. Neznam dali cu se kuci vratit ziv, samo hocu

da u ovoj zemlji osvane mir!
Prije one godine prestao je rat. Pitala sam Boga: Gdje mi je brat? Dali na mene misli? Dali me voli i dali se kao ja Bogu moli?
Ali jednoga suncanog dana, dvadeset i prvog marta na rondjendanu moga brata, dok smo svi tuzni bili i ocajne suze nismo 
krili, najavi se jedan momak na vrata. Imao je iste oci i osmjeh mog brata. Suze su mu tekle niz lice, rekao je meni: Ja sam moja mala sestrise. Dali se jos mene sjecas, svog jedinog uzasnog brata, koji je nestao prije tri godine zboj jednog uzasnog rata. Rat je zavrsen sada, proslost se dere. Izgubila si skoro brata, samo zbog tri razlicite VJERE!!! 

http://www.youtube.com/watch?v=cjCAg-WCX44&feature=related