Bijaše to davno, u očima ispričane priče, možda tek nedavno..

Ali dijalog, koji se vodio na placu, slušala je nenamjerno jedna ženica- inače, vrsna kolumnistica i novinarka..

Zapisala je to uredno u svoju bilježnicu, spajajući odvojene niti razgovora u jednu cjelinu:

Kuma drama:

Joj, kumice moralko, jadna ti sam ja, kukavna, tak sam ti dobra, život me samo tukao, vazda, vazda..

A ja, eto, nikako da shvatim, zašto svi pobjegnu od mene, kad im priđem..

Ja njima samo ispričam moj tužni, tužni život, oni se sažale, prihvate me, a onda..o..jadna ja, što sam im učinila, pobjegnu od mene, da me nikad više ne pogledaju..

Kuma žrtva:

„A eto, ja ne bježim od tebe, meni tako odgovara tvoje žalovanje, tvoje suze, tvoja bol..Mene nahrani to što je nekom tako teško, pa samo tražim, tko više tuguje i žaluje..

Znate, to je savršena simbioza, Kuma drama voli od svega, pa i od svojih fikcija, napraviti drame.. Pa uvjeri sve koje može u istinitost svoje drame, bez dokazivanja.. Jer, dramatičari su i vrsni manipulatori..Tako te lijepo uvjere u istinitost svoje drame, da ne tražiš dokaze..

A i šta će ti?

Uvijek se nađe kuma žrtva, koja voli to biti, i priča se razveze posvuda, kao ljepljiva paučina..

Pa se hvataju mušice žrtvice..

Javi se kuma moralka:

„Mene ste zaboravili spomenuti? Pa ja sam sastavni dio vašeg  ljubavnog trokuta.. Ja likove drame ocjenjujem, bez da učestvujem osobno u dramatiziranju,,

Ja vjerujem kumi drami, i  sve što kaže, ja puštam kroz sito svoje osobne moralnosti..

Jer..moj je život toliko skladan i savršen, da imam pravo biti kuma moralka..

Kad se pojavim, svi su tako sretni.. Znaju da će onaj koji je glavni lik drame, biti na mojoj meti procjene..

Nema veze jel je istina što se drami, bitno je da ja sve lijepo prenesem okolo..“

Kuma žrtva:

„Pa, ako mene, kumo Moralko ne prosijavaš kroz svoje sito, tko je onda prava žrtva?“

Kuma Moralka:

„A ti, Kumo žrtvo, to svakako nisi, jer se žrtvuješ za dobrobit kume drame.. Ah, takvi kao ti su spasitelji svijeta“..

Kuma žrtva:

„Da, prava žrtva svakako nisam ja.. Ja radim za kumu dramu..

Radi se o onim nevinim žrtvama, koje se ne obaziru na pljuske i triske, i nemaju namjeru opravdavati svoje činove, jer su pod zaštitom nebeskog kišobrana.. Pada blato, grad, tu i tamo sline nečije, no, sve to se ne dotiče nje.. Ta, istinska žrtva nije kuma, ona je tek slučajni prolaznik, koji je ušao u teatar i pogledao dramu.. Uskočila kad su svi gledaoci iz dosade napustili gledalište, i poslije toga, bila vrbovana da uđe u sestrinstvo kuma žrtvi..

Međutim, gluma i teatar joj baš nisu legli, posebno ako su scenariji izmišljeni, pa se lijepo i ona udaljila iz gledališta..“

I tako, nastavio se dijalog tri kumice na placu..

Kolumnistica se tiho udaljila, da ne bi slučajno i ona  bila uvučena u taj čarobni ljubavni trokut..

Ona je ipak nezavisno biće, isključeno svake subjektivnosti.

I zato čeka trenutak, za svoju novu priču...