KORACI NA KIŠI

KORACI NA KIŠI

Po tko zna, koji put, koračam stazama zemaljskim,tražeći bit iskonske duše, koja će sa mnom, rame uz rame koračati, ne tražeći od mene tajnu besmrtnosti koju čuvam..Tu iskru koju samo svemir smije imati u potpunosti, jer, njemu će biti potrebna, kad se u kriku rađanja, stvori svemir novi..Ja sam tu, da skidam MASKE, da razgolićujem duše koje stenju pod teretom vlastitog samoljublja i željom da budu sve, samo ne iskonska vatra, koja lica nema..Neka mi ne prilaze oni koji me žele dotaknuti, a maske na duši imaju..Prozirem i prezirem sve njihove jalove pokušaje da mi ukradu ono što nemaju..Jadne i sitne duše, koje na sebe trpaju sve i svašta, da bi pokušale približiti se mojoj besmrtnosti..No, ja nisam bešćutna..Ja sam čista ljubav, i iz ljubavi upozorim maskirane duše, da sve skinu sa sebe dok mi prilaze..Sretoh jednu divnu dušu,i vidjeh u njegovoj dubini srca plamen nježni, za kojeg pomislih da sa mnom može plamtjeti..No, tisuću oblika imaše ta duša,od nezemaljskog predatora sa tisuću gladnih krakova, do umiljate duše, slatke kao nektar..Znala sam tko je..I prihvatila igru..Maske su pale, kad je došao do srca moga..ali ne i duše..Ispijao je halapljivo nektar kojeg mu pružih, misleći da besmrtnost moju pije..No..i ja stavih po prvi puta masku..Ne bih li mu otvorila put do rastapanja samog sebe..Ali..ljutit je otišao, poželjevši da me uništi zauvijek..Nije imao snage napustiti sebe i postati svoja vatra,koja će druge grijati..Svemir se pobrine za takve krivolovce..Ja sam za njega bila zamka, a ne žrtva..No, ne znajući bit, pobjegao je likujući, držeći u ruci samo kopiju zlatne knjige ljubavi.. I opet sam sama..Ali ne odustajem..Golubica na mom ramenu će me obavjestiti kad pronađe čvrsto tlo i ljepotu čiste duše, u ovom beskrajnom moru lica koja tamnim maskama skrivaju izgubljenost svoju..I beskrajno snažno vjerujem u sebe..I svemir koji je sjajni krug vatreni oko moje besmrtnosti stvorio...