Kako? Lako. Shvatiš da si vitez kada svoje srce bez rezerve i računice ponudiš cijelo drugoj osobi , iz čiste , naivne,smotane,blesave i pomalo lude ljubavi. Serviraš ga na tanjuru bez ukrasa i uz pribor jer …iako postoji strah;znaš da si stvoren da voliš. Znaš da si stvoren da bi nekom bio par. Ne bilo kome , već jednoj jedinoj osobi. Drugoj polovici s kojom možda dijeliš nebo. Onom drugom koji upravo sad,upravo ovaj tren diše u istom ritmu. Onoj koja te voli,a još to ne zna. Biću koje silne sate razmišlja o tebi , a nekako (zbog nečeg) još uvijek ne dijelite život.

Ako si posebno sretan,tvoj par je već ovdje. Čeka te. Sretan je što te ima i ponosan je. Ako si NEobičan (to je isto u redu,znaš?) tvoj te par tek treba naći … skita ulicama,bleji u svijetlo i nije siguran kojim putem treba poći. Malo se zbuni putem;otrgne ti cvijet – ni neznajući da ga nosi tebi i ide. Ide prema tebi… Budi siguran da ide upravo u tvom smjeru i imaj razumijevanja ako kasni . Imaj milosti ako zapne. Možeš ga tražiti, krenuti mu u susret,ali znaj…,velike se stvari ne nalaze lako. Jednostavno je tako. Žao mi je ako se ljutiš zbog toga. Šteta što si tužan;ali znaj da će nakraju vrijediti. Nakraju ćeš,kunem se,imati osmjeh preko cijele glave i nekako ćeš znati da si sad i ovdje – na pravom mjestu. Da je ovo danas tvoje posljednje danas. Tvoje posljednje danas kakvog si do sad živio…i da upravo sa ovim danas završava svako jučer. I bit će ti drago,obećajem.

Ništa ne radiš krivo. Svaki je korak potpuno ispravan;vodi te do tvog danas. I nek' ti ne bude krivo svakog „pa“ , „ra“ i „paa“ u tvom životu. Svi te oni vode do tvog para. I nužni su. Veseli se svakoj suzi , svakoj ljubavi,svakoj osobi , svakoj cesti. Svakom biću i svakoj izgubljenoj duši koja te snašla na tvojoj cesti…i ne zamjeri im. Jer i oni traže.

U trenu kad ti srce postane tužno i pomalo razlomljeno ,tražeći komadiće koje je davno dalo nekom drugom…sjeti se glasića. Sjeti se da te netko traži…Sjeti se da čeka baš tebe i znaj da vrijedi.