Živimo u svijetu koji je zamijenio zdrav razum za tablice i proračune. Ljudi su postali toliko slijepi od administrativne magle da ih moraš uvjeravati u najočitije stvari. Ali istina ne mari za njihove trendove. Kad čuješ pticu, ti znaš da to nije pas nego ptica. Nebo je na nebu, zemlja je na zemlji, a sve između je samo jeftina predstava za uplašene umove.

Zato se moderni sustav toliko boji tišine. Cijela ova civilizacija je dizajnirana da proizvodi buku kako se ljudi ne bi morali susresti sami sa sobom. Buka je štit za slabe. U tišini nema cenzure, nema lažnih autoriteta i nema bježanja. Tamo maske padaju i ostaje samo ogoljena stvarnost.
Dok se oni gube u svojim labirintima od papira i pravila, netko mora ostati priseban na terenu. Netko mora čuvati red tamo gdje se stvarnost sudara s apsurdom – bez napetosti, hladne glave i s potpunom sabranošću. Dok se oni bave iluzijama, svijet ostaje u rukama onih koji vide stvari točno onakvima kakve jesu.
Praznina ne griješi. Ona samo čeka ljude s dovoljno hrabrosti da je pogledaju u oči.

"Ja kada čujem pticu, ja znam da to nije pas nego ptica. Isto tako jako dobro znam da je nebo na nebu, a zemlja je na zemlji. Zato, šefe, ne brini – kipove u parku prepuštaš u prave ruke."
By D.C

Profili:

Slideshare
Beacons.ai
App 1
App 2
FlipHtml5
Carrd
Wiki