Devojčica i lutka

Priča kaže da je Franc Kafka sreo djevojčicu u parku gdje je svakoga dana šetao. Plakala je. Izgubila je lutku i bila je
neutješna.
Kafka se ponudio da joj pomogne u traženju lutke , pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećeg dana. 

 S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime  i pročitao ga djevojčici.

,, Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisaću ti o svojim dogodovštinama.''
Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se sreo sa djevojčiom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturma voljene lutke.Djevojčii je to pružalo utjehu.
Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku. Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj. Na prikačenoj poruci pisalo je : ,, Putovanja su me izmijenila...'' Mnogo godina kasnije, sada već odrasla djevojka, našla je skriveno pismo u lutki.

Sažetak tog pisma bi glasio :

,,SVE ŠTO VOLIŠ ĆEŠ JEDNOG DANA IZGUBITI,

ALI NA KRAJU, LJUBAV ĆE SE VRATITI U
NEKOM DRUGOM OBLIKU.''