Božićna priča našeg vremena (djevica s djetetom ili „Svećenikove žene“)

 

Ako su vas zanimala „Svećenikova djeca“ ili „Ptice umiru pjevajući“, ovo bi mogao biti dodatak toj temi.

 

O neudatim (kao i ostalim samohranim)  majkama našeg vremena, bi trebalo romane pisati i filmove snimati. Djevica Marija je bar imala sreću s Josipom, a kakvu kalvariju danas prolaze neudate majke, samo one znaju.

 

Ne znam šta rade pisci, stalno se priča da velikih ženskih priča više nema, no ja mislim da ih itekako ima. U licemjernom muškom svijetu posljednji bastion muške tvrdokornosti brani katolička crkva iako svoje postojanje može zahvaliti hrabroj Djevici koja se usudila roditi u vremenu kad se tako nešto nije toleriralo djevicama.

 

Priča prva:

 

Oboje su mladi, ona je časna sestra, on svećenik Dogodilo se da su se zaljubili i kako to već biva i spetljali. Ona ostaje trudna, napušta samostan, on se još uvijek drži uz nju, vole se i vesele, planiraju vjenčanje, ali dični roditelji i još dičniji crkveni autoriteti prekidaju romansu; njega šalju u bijeli svijet, daleko od grijeha koji je počinio (Bog će oprostiti), proći će ga; ona, osamljena i tužna rađa svoje dijete u majčinom domu (otac je pokojni) u kojem nitko ne radi (majčina firma je otišla u stečaj). Prijateljice iz djetinjstva joj skupljaju sve što joj je potrebno za bebu, djetešce raste, ona bezuspješno traži posao; Pravi Betlehem u srcu modernog svijeta.

 

U čemu je licemjerje? Ona je morala napustiti samostan, on se ne mora odreći svećeničkog staleža i sveg komfora koji mu je osiguran.

 

Priča druga:

 

On je također svećenik. Zaveo je mladu župljanku koja mu je rodila dijete, koje je sam krstio. Izdašno se brine za svoju obitelj koju ne smije tako zvati. To što je seoski župnik, nosi mu i neke prednosti. Njegova matična obitelj je prešutno prihvatila novonastalu situaciju, crkveni oci šute dokle god on u pokornosti drži svoju pastvu, a što pastva misli o tome, ne znam.

 

Možda Papa Franjo konačno progovori i o ukidanju celibata svećenicima?