Piše: Nika Borovac

Izmišljeni prijatelji proizlaze iz bujne dječje mašte i omogućuju im da izraze svoje osjećaje, izvježbaju društvene vještine te steknu osjećaj sigurnosti jer nikad nisu sami i uvijek imaju nekoga s kim se mogu igrati. Neka će djeca za sve što im roditelj kaže da naprave reći: “Najprije moram pitati Petra” ili će mami i tati reći neka oni najprije porazgovaraju s njegovim prijateljem. A svaki se roditelj može naći u situaciji da ga njegov “klinac” upozna s nevidljivim jer dva od tri djeteta imaju prijatelja koji ne postoji u stvarnosti.

On može biti u svim oblicima i veličinama, podsjećati na nekoga s kime se dijete druži ili preuzeti oblik omiljenog junaka iz animiranih filmova. Prijatelji se pojavljuju i nestaju; oni mogu stalno biti uz dijete ili se s njime nalaziti na posebnim mjestima - poput blagovaonice ili dok pere zube. To su brižni likovi koji smiju raditi “zabranjene stvari”, dobri su prema djetetu i pružaju mu potporu. Nikad ne osuđuju i odlični su partneri za igru. Kod većine djece prijatelji ostaju prisutni od nekoliko mjeseci do tri godine.

Stručnjaci nisu našli argumente koji će potvrditi da je stvaranje takve, zamišljene stvarnosti na bilo koji način loše za dijete - i vrlo rjetko je pokazatelj emocionalnih ili duševnih poteškoća. Imaginarni prijatelj pomaže djeci da razvijaju društvene vještine, pobjede sramežljivost i potiču otvorenost prema drugoj djeci.

(fotolia)

www.24sata.hr

Izmišljeni prijatelj nije štetan za dijete

>>Američka je studija pokazala da odrasli koji su kao djeca imali izmišljenog prijatelja u zreloj dobi pokazuju mnogo više razumijevanja i suosjećajnosti za druge ljude.