Na graničnom području zadnje misli dolazim do tebe da bih sebe objasnila. Dok sam izrastala iz sebe, hranio si me ljubavlju, prepoznavao među posrnulim siluetama u neko gluho doba noći, među onima koji neće pravocrtna gibanja. Tražio si u meni krajnji smisao svog postojanja…. volio si me. Iz rukopisa iskustva zrelijih godina kroz neukusne konverzacije sa crnim entitetima dolazili smo do preklapanja puteva, križanja putanja i zaobilazili se u širokom luku. Pokrivala sam se čežnjom i preko glave, samo da te ne nazovem. Davno naslućeni posljednji mrak ostavio je tek jedva otvorena vrata za tračak svjetla. Brisao si moje ime sa svojih usana svakim gutljajem žedne vode, ali… volio si me. Dok su se drugi okretali za mnom, ti si me volio. Išao si usporedo sa mnom, ali u drugoj dimenziji postojanja. I dok sam još uvijek među onima koji neće pravocrtna gibanja, tvoje je postalo tako patetično predvidljivo da sam shvatila…nema te više… iako si me volio.