Svatko od nas čuva ga u sebi
Uspavano čeka Buđenja Zov...
Naudilo nikada... nikome... Ono ne bi...
Čeka susret dogovoren ... a ipak svijež i nov...

Družim se sa Njime ja svakoga dana
Pričamo si priče ... pjevamo pjesme...
Trenuci su to Svjetlosti kad ne postoji tama...
Ideje mu naviru sa Nebeske Česme...

Putujemo tako preko cijelog svijeta...
Univerzum granice raskida pred nama...
Postajemo prava svemirska kometa...
Trenutak tišine zamjenjuje galama...

To buči u meni ... neki nemir blista...
Pridružuju se glasovi svih Zvjezdanih Bića...
Svatko priča priču ... nijedna nije ista...
Teku Dušom našom poput Nektar - Pića...

Akvarelom boja odajemo Tajnu...
Mjesecu i Suncu ... Galaksiji pod nama...
Pa slijećemo na malenu Zvjezdicu Sjajnu...
Gdje poželjeh vrijeme provesti ja sama...

Dijete samo gleda ... razdragano i milo...
Pa smješkom se rastače ... nestaje u meni ...
Na trenutak čini se da sve mi se snilo...
I da nastavljam ja živjeti u neobičnoj sjeni...

Ali u Nutrini ... Igralište čeka...
Svjetlucavi pijesak ... lopte ... i baloni...
Duša Unutarnjeg Djeteta...kao postelja meka...
Budi se u meni kad stvarnost me slomi...

Svatko od nas čuva ga u sebi...
Uspavano čeka Buđenja Zov...
Naudilo nikada... nikome... Ono ne bi...
Čeka susret dogovoren ... a ipak svijež i nov...