U ovoj noći ljetnog solsticija, kad je tanka linija između jave i sna, kad se mladost rukuje sa zrelom dobi, kad je sve tako polarizirano, ispod lipe stojim u sjeni I promatram noć… Promatram tamnoplavi baršun neba, koprenaste oblake… Leptiri se skupljaju oko noćne svjetiljke… čujem zvuk vjetra… San polako uzima moju ruku i odvodi me svojim skrovitim stazama, a glazba mi dodiruje stopala.. Ne želim se probuditi, tražim se u ovoj tišini pred san.. Tvoja ruka me dodiruje, sigurno sidro u ovoj stvarnosti… U ovoj noći ljetnog solsticija, kad je tanka linija između jave i sna, plamen svijeće pokazuje tvoju sjenu što mirno diše kraj mene… Lijepa je stvarnost.