Još i sad sam sigurna

da pripadam tebi

nekim dijelom mog tijela.

Još i sad se uvjeravam

da je to ona velika ljubav,

koju sam uvijek htjela.

 

Još i sad sam prisutna

u danima gdje te tražim,

u noćima kad te slutim

i znat će, valjda, netko

tu tajnu igru ljudskog mozga.

provjerit ću u nekim knjigama

crte lica tvoga

narisane među redovima;

prepoznat ću te

među razbacanim stolovima

nekog ekskluzivnog hotela.

 

„Dođi, povedi me u caffe-bar“,

pjevala sam to nekada,

dok smo išli mokrom Ilicom

jedne večeri u listopadu,

kad je jesen već naveliko

carovala po mom gradu.

 

Još i sad sam uvjerena

da je to ono

što sam od tebe htjela.