Još dublje i dublje gdje Tajna briše

 jeku mora i ostaje samo Jedan Glas...

 duše u beskraju Vječnosti...Tamo je

 Tišina raširila svoja krila od bjelkosti...

 prizivajuć svjetlost..grleć Tamu zagrljajem

 vječnosti..

 

  A vrh mora  bljeskovima sunca prikazuju..

  ispunjene duše vječnijim Proviđenjem...

  tama mora posustaje u skrovitim

 dubinama besvijesti..neoskrvnjena zvukom

 svjetlosnog spasenja

 

 Tih i uspravan..Podno mora  leži...

  vrt sav ograđen u kamenu...iskrama

  srca on visinu  dubini  primiče...

  zrakama Sunca ispijajuć tečnost bremenitog

  nektara  (plesa) valova...

 

  U snu..U dubini..u srcu svetih želja..

  izronit ću kamen.. Tajanstveno blago

 

  Prolaznicima poručite da on nije kamen..

  već znamen svete transformacije materije

   duha...