Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
660
OD 14.01.2018.PUTA
trajni žig...
U zrcalu gledam nedovršene konture cijelog svijeta ispisanog na mom licu. Treba mi malo više rime, da bih u ovoj pjesmi bez posvete za svačiji ukus bila bezbojna, a da o stihovima i ne pišem. Ne znam više tko mi je u modi ovih dana, nosim "casual" lica obješena oko mog vrata poput kamena, kao reklama mog srca. Daj mi obećanje bez smisla i zagrlit ću te, trguj riječima kao ribom, zabavljaj ove maske što se smiju i odlaze svaka svojim bezbojnim tragom. U mnoštvu sam pronašla svoj lik, kako besciljno ide nekim stazama i ne zna gdje će se odmoriti, taj lik što zaboravlja zašto se uopće nalazi među tom masom. I dok sam završavala površno pregledavanje kontura mog lica, zazvonio je telefon….neki glas me okrznuo svojom osjetljivošću, ali ne pronalazim se…u svakom slučaju, zidove gradimo i rušimo sami. A taj glas, milozvučan, mekan i pozivajući ....obećava meni, maestralu duše, da će na nevidljivom mjestu moje kože ostaviti svoj trajni žig.
bglavac
edin.kecanovic
