Ne boj se,nisi sam!Ima i drugih nego ti

koji nepoznati od tebe žive svojim životom

I ono sve što ti bje,ču i što sni

gori u njima istim žarom,jepotom i čistotom

 

Ne gordi se!Tvoje misli nisu samo tvoje!One u drugima žive

Mi smo svi prešli iste putove u mraku

mi smo svi jednako lutali u znaku

traženja,i svima jednako se dive

 

Sa svakim nešto dijeliš,i više vas ste isti

I pamti da je tako od prastarih vremena

I svi se ponavljamo,i veliki i čisti

kao djeca što ne znaju još svojih imena

 

I snagu nam,i grijehe drugi s nama dijele

I sni su naši sami iz zajedničkog vrela

I hrana nam je duše iz naše opće zdjele

i sebični je pečat jedan nasred čela

 

Stojimo čovjek protiv čovjeka,u znanju

da svi smo bolji,međusobni,svi skupa tmuša

a naša krv,i poraz svih u klanju

opet je samo jedna historija duša

 

Strašno je ovo reći u uho oholosti

no vrlo srećno za očajničku sreću

da svi smo isti u zloći i radosti

i da nam breme kobi počiva na pleću

 

Ja sam u nekom tamo neznancu,i na zvijezdi

dalekoj,raspreden,a ovdje u jednoj niti

u cvijetu ugaslom,razbit u svijetu što jezdi

pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

 

Jer sam ipak ja,svojegav,i onda kad me nema

i sam šiljak s vrha žrtvovan u masi

o vasiono!ja živim i umirem u svijema

ja bezimeno ustrajem u braći