Kroz magičnu protočnost onog ispovjednog prostora i nekih davno zaboravljenih puteva teško se probijaju ove riječi, teško izlazi ono što je nekad teklo poput nepresušnog izvora. Odvukli me snovi u ovu magleno plavu zoru hladnog daha i mrtvog srca. To ledeno doba se poput lopova smjestilo u naše živote i skuplja staklena zrnca postojanja, stvarajući mrežu nepravilno asimetričnih slika jednog trenutka gdje se duhovi okupljaju i plešu svoje čudne plesove. Noć je bila teška, puna lažnih slova koja me odvode na lažne staze gdje se sreću lažni ljudi i na svojim tezgama nude lažnu ljubav. Ispovjdeni prostor se sužava, istina je naišla na neke prepreke, ali svojom snagom izbija polako van i uz te osnovne čestice stvara taj led što se hvata oko mog srca. Teška noć teškog jutra. Bože, kakav li će biti dan?